Marketing
Mila, ostanimo na rukavcu naih elja,
tu zrak tvojih oiju napaja moj osmjeh
i tvoj se osmjeh sjaji u mom pogledu.
Umotajmo svoju duu u mo slatkog sna,
i doapnimo tijelima neka razgrnu tiinu,
a u meuvremenu, dok pripremamo dodire,
prepustimo se ljubei no prepunu uzdaha.
Kao ptice kad cvrkuu modrim visinama
zagrlimo se uz pomo vreline naih usana,
i natopimo dobrodunost srca bojom jabuke.
Koliko smo se puta umivali suncem
i zalijetali poput jata u vrelinu dana,
koliko puta zaplitali u bjelinu oblaka,
ili klizei elom visoravnima postelje
drhtali tek okupani plavetnilom.
I dok bi srce kucalo crvenom strau
po nama se izleavala beskrajnost neba,
a mi bismo, opijeni mekoom obraza,
zanosno pjevali mirisnim zagrljajima
i dugo ostajali pod njenim milovanjima.
Ostanimo jo malo umotani u slatki san,
i sanjajmo neukrotivost lia u proljeu,
a uronimo li kosu u korijen huka vjetra
i poloimo sjeanje pred svaku kap rose,
osjetit emo kako se po naim bokovima
tiho razlijevaju sazvijea u bilu svemira.
Ueimo oima izmeu krvotoka svjetlosti
u beumne noi koje neprestano zijevaju,
i dok nam se tijela natapaju bojom jabuke
razumjet emo od ega je nastala naa krv.
Zal Kopp
Post je objavljen 06.03.2011. u 10:52 sati.