Ako bi se sutra mogla probuditi na nekom drugom mjestu onda bi to bio svijet u kojem mi fiziki ne bi bilo doputeno ostaviti onu trule od mojih emocija u sebi.
Nikad ih ne bi potisnula. Ponekad bi imala stvaran oslonac kojem bi se izjadala i sve bi nestalo.
Nita se ne bi gomilalo u meni i izalo na povrinu u jednoj od noi kao to je ova. Gomilanje boli.
A ne elim zaspati. Ne elim se opet probuditi s boli u prsima u hladnoj sobi. Ono to elim je da se operacijski odstrani to iz mene i da zaboravim ovaj lo mjesec. elim da jednim izdahom to izae iz mene.
Ali ja u to mazohistiki drati u sebi. ekati da netko primjeti. Neoekivano se to nee dogodoiti i dobit u dvostruki udarac i sama krenuti dalje. Izmorena.
I to moda je sva ta bitka u meni ali ponekad samo poelim da netko primjeti.
Ponekad. Kao sada.

credits
Jednom mi je ovako zavrio post i opet e;
U teak januar bi stavio ciganske oi, da mogu.
Post je objavljen 31.01.2011. u 01:03 sati.