Marketing
KINO, KULEN, KLIMA...
U subotu naveer bila sam s keri u kinu. U kinu u shopping centru. Pa smo dole ranije da bi na vrijeme kupile rezervirane karte. Da bi nakon toga poetak prikazivanja kasnio 20-tak minuta zbog "tehnikih potekoa".
I to se radi u shopping centru kad ima vika vremena? Baza po izlozima i pripadajuim trgovinama. I tako smo ule i u trgovinu eko proizvoda poznate domae marke, moje dijete slavonskih gena odvuklo me u nadi da u joj kupiti eko kulen koji oboava. Za pultom stoji simpatian mladi koji nas uvjerava da e trgovina jo raditi kad na film zavri, pa odlazimo s obeanjem da emo se vratiti jer se meni ne sjedi u kinu s vreicom iz koje mirie kulen i jo poneto, i potencijalno se bespotrebno preznojava u istoj.
Kad sam kod tog preznojavanja, nije li nevjerojatno da je po zimi u shopping centrima i pripadajuim kinima nekako zaguljivo i prevrue, a ljeti je redovito prehladno? Sijaset puta sam se toplih ljetnih veeri smrzla k'o p.... u kinu jer sve klime mahnito rade na 18 stupnjeva. Otkud dolazi ta kretenska potreba da se zimi treba sjedit' u kratkim rukavima, a ljeti lagano vesticu navu' jer onak lagano razvija gusju kou po udovima?
Par puta mi se ak dogodilo da sam zaspala u kinu OD HLADNOE...isti sindrom djevojice sa igicama. Od hladnoe se sva skutrim k'o pu i navuem dotinu vesticu preko cijele sebe, i kad konano razvijem neku normalnu unutranju toplinu, od ugode zaspem. Sad pazim kad idem ljeti u kino...duge hlae, tenisice, jakna, moe i marama...kao da se spremam na more autobusom - nikad ne zna je l' e bit' zima u Gorskome kotru, i radi li klima u fakin autobusu. I ako radi, kako radi. Balkanijada na djelu. Moda radi tako da radi samo na najjae (itaj pue svom snagom na 16 stupnjeva). Jedini put kad sam putovala nagibnim vlakom u Split, molili smo na koljenima vozaa da smanji klimu jer je bilo neizdrivo hladno. Onak, poetkom kolovoza. Da ne bi mislili. E, onda je on rekao da ne moe jer smo mi u prvom vagonu (ah pa da, prva klasa! - smrzavanje se plaa po posebnoj tarifi), i onda ne dopre do drugih vagona, a oni se skuhavaju iza. to smo otili na noge provjeriti. Prizor je bio onak' k'o iz filmova...ljudi lee po stolcima i izdiu od vruine...a mi 3 metra dalje od njih cvokoemo.
Uglavnom, tehnike potekoe su uklonjene, i mi ugledni gosti s djecom razvili smo mali redi pred ulazom u dvoranu, to se redovito dogaa kad je u pitanju 3D film (do koje tehnologije ne drim kol'ko je crno pod noktom i radije bih da uope ni ne postoji jer ne vidim nikakvog smisla u njoj osim to je nesavrena i umara mi oi, i to to pohaam dotinu projekciju rezultat je nemara osoblja tehnikog odravanja web stranice s rezervacijama karata, gdje 3fakingD nije bio naveden).
I mora se naravno dogodit' klasina scena JA, RODITELJ...gdje nas hrpica od dvanaestak to roditelja, to djece, lijepo pristojno stojimo u redu i ekamo na glupe (umrljane, nadamsenadamse dezinfekcijskim sredstvom a ne neim drugim) naoale, i onda se pojavi ONA, MAJKA, odnekud sa strane reda i staje ispred svih kao da mi svi skupa ne postojimo. Jer ONA, MAJKA vodi svojeg ingenioznog potomka u kino, i kako mi svi ne vidimo da trebamo past u nesvijest od sree. Pritom su nai ingeniozni potomci kao i mi sami, apsolutno zanemarivi. Malko mi je digla tlak, ali sam ubrzo to zaboravila...film je unato 3D bio odlian, nadam se da u ga jo koji put pogledati bez tih novotehnolokih blagodati.
I sad, kako je poetak projekcije kasnio, a sve skupa je bilo i lagano predveer, tako se kraj lagano dotakao i kraja radnog vremena trgovina po centru, pa tako i nae s kulenom, to nismo zaboravili nakon kina. Otili smo tamo...a bilo je jo 15-tak minuta do zatvaranja, ini mi se...no, mladi je ve navukao viestruka staklena vrata preko ulaza u trgovinu (koja bez tog zapravo izgleda k'o uvueni tand), tako da kad ue kroz ta kao novonastala vrata, jedva da moe proi pored jo jedne muterije da bi stao u red. I lijepo priekasmo dotinu stvarnu muteriju da kupi to eli, i tad i mi odabrasmo i kulen, pae i kobasu, i jo dvije vrste kekasa povrh svega. I mladi zbroji sve i kae cijenu, ja biram novanice po novaniku i na kraju mu dam neto zbog ega se lagano premiljam...
- Oprostite, a je l' moe- zaustim ja, a on me prekide u pola reenice - Gospoo ja sam mladi student koji ima svojeg posla nakon radnog vremena! -
...htjela sam ga pitati da li mu mogu dati drugu novanicu da mi ona prva ostane kao sitnija za plaanje parkinga u garai.
No kad me tako prekinuo, oblila me neka vruina i neugoda, ni sama ne znam kojeg porijekla. Svaka mi je rije odzvanjala u glavi. Kao da me pljusnuo. Pokupila sam ostatak novaca ne gledajui ga vie, promrmljala pozdrav te smo izali kroz staklena vrata, ja pogleda uprtog u pod.
to je to, dovraga znailo?
I zato me to mui jo uvijek, i dan nakon to je prolo?
I kako mi je ono, bio simpatian taj mali, a gle adaje bezobrazne.
Ma pusti adaju sad, to li mene mui ovdje?
Bojim se da trud oko slijevanja ovih nedavnih svima nebitnih dogaaja u itljive retke nee imati prieljkivani katarzini uinak na mene, te e tajna jo neko (nadam se krae) vrijeme meni ostati skrivena iako stoji tu preda mnom skoro da je mogu dotaknuti.
Rekao moj prijatelj - voila.
A drugi bi rekao - ivot.
Post je objavljen 24.01.2011. u 15:10 sati.