Marketing
The end.
Teško je razumijeti padanje u toliku kolotečinu u kojoj ti se čini da je svaki sljedeći korak i čin koji ćeš uraditi sebi i drugima ispravan. Teško je razumijeti toliku dubinu svoga bića najednom kao ogroman teret i tama koja se nadvija iznad tebe. Nema izlaza, gledaš lijevo i desno, suze su popraćene tvojom izgubljenošću, ne želiš tražiti pomoć dovoljno si zreo da sam odlučuješ za sebe,tražiš nešto, ponovo pogled lijevo i desno i napokon...gotovo.
Misliš da si napravio sve kaj si mogao? Misliš da je to bio jedini način?
Zašto odjednom pri takvom činu prisjetiš se svega, smjeha, suza, govor, glas prijatelja, glas neprijatelja, sunce, voda, igračke, mama i tata.
Mama i tata. Brat. Il sestra.
Misliš da si počinio pogrešku. Al kakva je to pogreška koju ne možeš ispraviti? Ne, nije to pogreška, nije. Ne postoji riječ za to što si napravio. Oduzeo si sebe ne zbog drugih već baš njima. Oduzeo si sebe njima.
Ja sam jedna od njih.
Naravno ne mogu se uspoređivati sa tvojim bližim prijateljima, oni koji su imali vremena upoznati te i zavoljeti te, naviknuti se na tvoj glas, smjeh, pozitivu. To je ono što sam ja kod tebe primjetila, glas, smjeh i pozitiva. Da primjetila sam to, ali nisam imala vremena naviknuti se na to i upoznati te bolje. Zašto onda osoba kao što sam ja zbog tebe piše nešto, ako naš odnos nije bio na razini nekog prijateljstva već samo poznanstva? Zato što sam te željela smatrati prijateljem, željela sam znati da si tu i da smo si dobri, da se smijemo.
Ali možda bolje da nisam. Jer ovako bi moja zbunjenost i tuga zbog tvojeg čina postala ogromna bol i rupa u mojoj duši. Nedostajao bi mi kao što nedostaješ svojim roditeljima i bližim i daljnjim prijateljima. Isto kao što nedostaješ filmovima i papiru na koji si pisao svoje primjedbe. Isto ko što ćeš nedostajati ljetu i molu na plaži, moru i piciginu. A ovako te samo želim vratiti kako bih te upoznala i probala te pomoći.
Malo me lupio tvoj čin, nikada zapravo ne pomisliš da bi netko koga znaš bio u stanju to si napraviti. Ali zapravo nakon svega nema druge nego da poštujem tvoju odluku. Šteta jer mislim da ti je cijeli svijet bio pod nogama, prema govoru tvojih prijatelja mislim da bi oborio cijeli svijet, mislim da si bio bolji od toga.
Ali teško je doći do zaključka da je ono što ćeš si napraviti jedini izlaz, zaista teško. Poštujem tvoju bol, iako te pobijedila, ali nadam se da...da je nestala sada, zauvijek.
Post je objavljen 24.01.2011. u 12:40 sati.