Piše Bojan Klima
Posljednji put kada je kineski predsjednik Hu Jintao bio u Washingtonu, 2006. godine, u Bijelu je kući bio pozvan na 'radni ručak'. Bila je to 'uvreda' koju Peking nije mogao oprostiti predsjedniku Georgeu W. Bushu – piše Washington Post.
Danas, Peking nema razloga žaliti se dobrodošlicom. Predsjedniku Hu Jintaou priređen je jučer svečan doček već u zračnoj luci. Sinoć je bio pozvan na privatnu večeru s bračnim parom Obama u Bijeloj kući. Večeras se u njegovu čast održava svečana 'državnička večera', za nekoliko stotina uzvanika. Današnjim je razgovorima u Washingtonu prethodila 21 salva iz topničkog oružja te smotra američkih počasnih postrojbi na Južnom travnjaku predsjednikove rezidencije.
Poruka koju Washington time odašilje glasi: riječ je o susretu čelnika dvije vodeće svjetske sile, koji se sastaju kao ravnopravni partneri.
Amerika i Kina danas zaista i jesu ravnopravnije nego što su to bile prije. Kineska ekonomija mogla bi, prema procjenama, u sljedećih dva-tri desetljeća po BDP-u prestići američku. Ljudstvom, kineske oružane snage nadmašuju američke. Na svjetskoj sceni, Kina je također div – jučer je, na primjer, objavljeno da je Kina postala najveći zajmodavac zemalja u razvoju, pretekavši u tome Svjetsku banku.
No, statistike mogu i prevariti. Amerika je bogata zemlja, dok je Kina još uvijek siromašna. Po dohotku po stanovniku Kina zaostaje za više od stotinu država svijeta.
Ono što Kinu čini globalnom gospodarskom velesilom je dinamičnost njezina sustava. Dok Sjedinjene Države financiraju dva rata te nastoje smanjiti proračunski manjak, nacionalni dug i razmjerno visoku nezaposlenost, Kina je prošle godine ostvarila trgovinski višak od 183 milijarde dolara, većinom upravo zahvaljujući velikom izvozu u Ameriku. Taj je novac Peking uglavnom potrošio na kupnju američkih državnih obveznica, čime Kina – poput bankara koji daje zajam - financira američko zaduživanje.
Američki stručnjaci često prognoziraju da bi ovo stoljeće moglo biti 'stoljeće Kine', baš kao što je prethodno bilo 'američko stoljeće'. To međutim ovisi o kontinuitetu kineske ekonomske dinamičnosti.
Kineski državni kapitalizam pokazao je, naime, da je sposoban parirati demokratskom kapitalizmu. No, kada Kina jednom postane post-industrijsko društvo, demokracija zapadnog tipa – kakva postoji u Sjedinjenim Državama – mogla bi ponovno postati američka komparativna prednost.
Post je objavljen 19.01.2011. u 19:36 sati.