Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mysterymj

Marketing

Trenutak iskupljenja: Vratio se doktor zlo



Logiram se na svoj facebook profil i primjećujem da imam poruku u inbox-u! Otvaram je i shok….i glavom i bradom obraća mi se čovijek koji me prije pet godina prevario za lovu, za siću kojom si je usrao facu zauvijek! Čitam i nevjerujem:

'' Ako si raspoložen dobiti svoj novac ostavi mi svoj broj mobitela da se dogovorimo kad i gdje bih ti ga mogao uručiti. Iskreno se nadam da neću dobiti odgovor u vidu nekog izljeva prijezira. U slučaju da ti nije do novca, ignoriraj ovu poruku. Hvala unaprijed i pozdrav! ''

U meni 300 stepeni, ključam, volio bi da ga sad imam pred sobom…da ga šamaram minimalno sat vremena, ali suzdržavam se i odgovaram mu : ''Pa ja ne mogu da vjerujem da sam dobio ovakvu poruku od tebe. Zar se kod tebe probudio osjećaj poštenja? Dali se uopće sjećaš koliko si mi dužan novca…..koliko sam ti ukupno dao pre nego si pobjegao!? Možeš me slobodno nazvati na moj broj koji je UVIJEK isti, baš me zanima šta mi imaš za reći. 09* *** ****''



''Ne znam dali je prekasno da nazovem večeras pa se čujemo sutra. Niti u jednom trenutku to nije bilo pitanje poštenja ili nepoštenja nego prisilnih okolnosti a poslije onog tvog bloga ti nisam imao ni volje vratiti novac. Ali …ipak je to tvoj novac koji si mi dao u najboljoj namjeri pa smatram da imaš pravo na ono što je tvoje bez obzira na sve što se desilo u međuvremenu. I da, sjećam se iznosa. Bio je 1750 kuna koji sam ja zaokružio na 2000. Iskreno, to je toliko sitan novac ali ja ga onda jednostavno nisam imao. A i želio bi ti taj novac uručiti osobno bez obzira u koji grad moram doputovati.''



…..''Apsolutno je nepotrebno da se sretnemo, sve što imaš reći, možeš sutra kada me nazoveš!''



Nakon tog ''dopisivanja'' na FB čujemo se telefonski. Vjerujte, mučno je bilo slušati taj podmukli glas opet, ali ajd…treba čovijeku dati priliku da si sapere govna s lica. I tako…počinje ispovjed, objašnjenje i opravdanje. Moram jedno priznati….treba stvarno imati muda i otvoreno sve to reći i priznati, a valjda se za takvo što treba dogoditi da čovijek dotakne dno dna, pa da se počne ispričavati svima koje je povrijedio.




''Znaš, moram priznati da si malo pretjerao u onoj svojoj priči na blogu, nakitio si ti to dosta. Uopće nisam bio smrznut i nije bilo snijega.'' Valjda je htio ubacit dozu humora!??! ''Sjećam se čak da si mi lovu iz svoje putovnice izvadio i dao''. (hm….ima pravo, nakitio sam, pisao sam da sam mu dao lovu iz novčanika).


''Znaš, meni je tada samo bilo bitno doći do love, nije bilo bitno od koga i kako, to je bilo preživljavanje. To je meni značilo rješenje problema na nekoliko dana.tada je i 200 kn bilo premija, jamstvo da ću preživjeti još dva dana''

(vjerovatno dok je obrađivao neke druge da ih zajebe).

''Dobro se sjećam svakog detalja, i dobro znam koliko si mi para posudio.''

( u vrijeme kada sam izašao na mom blogu sa prvom pričom o njemu….
-Doktor Zlo je odgovoro na to protublogom i pričom u kojoj je naravno sve kontrirao, smanjio iznos love koju mi je ''oteo'' ...čak je svojim filozofijama dao naslutiti da totalno lažem o lovi i da je tu bilo sasvim nešto drugo u igri i slično)…a sad priznaje sve.



''Znaš, sreo sam ja i tvoju cimericu Dijanu nakon svega, pa mi je ona rekla da si otišao….da više nisi imao love za stan, da si se čak pokušao i ubiti tabletama, pa ti je rekla da to uradiš van stana''.

Zanimljivo, i pomalo ironično. Baš ta moja cimerica je osoba koja se (ranije u svom životu) pokušala ubiti …i to bombom se pokušala raznjeti….i to u školi. Svi vi koji ste iz sv.Ivan Zelina i znate priču o curi koja se pokušala raznjeti bombom…..e…to je ta! Toliko je bila sebična da je to odlučila napraviti u školskom toaletu gdje je mogla ugroziti i druge. Ali sreća….samo je sebe osakatila i ostala bez noge.

Opet jedna ironična izreka se uz ovo može nadovezati…u laži su kratke noge.

(mislim se u sebi)….a njemu govorim....

E Danijele, Danijele….nije ti rekla da sam otišao zato što je prečesto počela od mene posuđivat lovu za drogsanje, koje sam gledao od prvog dana kad sam doselio kod nje. Sve se dalo nekako i trpjeti dok je bila na tableticama i prahovima raznim…ali kad su iglice počele padat….bilo je vrijeme za otići od nje. I da….pa ne ubijam se ja tako lako…i zbog ničega! I još nešto….nije ti rekla da sam još mjesecima poslije bio u ZG kod onog mog ''utjerivača dugova'' kako si ga ti nazvao……pa naravno, nije ti rekla jer nije znala. Još sam mjesecima poslije bio u ZG i pripremao ti iznenađenje, ali izvukao si se.



'' Znam da si upoznao i onog patološkog lažljivca koji ti je isto…ko zna šta rekao o meni''.

Istina…upoznao sam ga, i istina, patološki lažljivac jeste ali nije mi ništa rekao o tebi osim da te prca redovno. (možda je lagao) …..s druge strane Lana mi je mnogo o tebi govorila, ali iskreno, u lošem kontekstu sve. Govorila je kako si površan i mulav, i kako si u njoj vidjeo boginju i divio joj se….dok te ona samo sprdala. A joooj! :-(

I da, moram da ti napomenem, onaj patološki lažljivac te spasio , jer je u zadnji tren skužio moje namjere, i u zadnji tren te spasio od susreta samnom, tako da…budi mu zahvalan.



'' Volio bi da ti se iskupim za ovo i da ti vratim novac, ali volio bi osobno da ti ga vratim i nije bitno u koji grad trebam doputovati. Sad kada sam razmišljao o svojim postupcima vidim greške, i želim se iskupiti ljudima.'' Slušam to i u sebi se mislim….da se sretnemo!?? Pa neznam dali bi prvo povraćao ili te polomio…..sad više i ne radi siće koju si mi oteo, nego samo zato jer si gadljivo jadan lopov bio (bio ili si još uvijek…pitanje je sad!??). Ali uspijevam da izgovorim…ne Danijel, nema potrebe da se vidimo, ako želiš to riješiti, možeš i uplatnicom na račun…a ako ne želiš tako….najbolje da sve zaboravimo. ''Šta šta, znači ako neću na uplatnicu, da zaboravimo?'' ,,,Ali onaj ton glasa ..kao…ma samo sam to čekao da mi kažeš, da ne treba. Onda govori, ''ok, dat ću ti tjedan dana da razmisliš i da mi kažeš, volio bi da se sretnemo, pa zar je moguće da nebi mogao sjesti pola sata samnom i popričati!?'' (Ti ćeš meni dati rok od tjedan dana za razmišljanje…hahahah….i da moguće je da nebi mogao sjediti s tobom ni tri minute…kad si ljigavi lopov, mislim se u sebi)…rekao sam ti, nema potrebe da se sretnemo, možeš se iskupiti peko računa.

''Ok, uplatit ću ti 2 000 kn, zaokružit ću…jel dovoljno to, jel treba više?'' …..ne Danijel, nisam ja banka koja nabija kamate, niti ja otimam tuđe pare, možeš mi vratiti samo ono što je moje.

…odprilike tu završava naš razgovor i od toga prolazi i mjesec dana….Danijelu i lovi opet ni traga ni glasa. I mislim si ja…..pa stvarno si jadano govno, ali stvarno.

I onda se dogodi telepatija, baš u trenutku kada sam mu htio poslati sms sadržaja …jednom govno, uvijek ostaješ govno…. Javi se meni Danijel sa objašnjenjem da je tooootalno zaboravio na uplatu…bla, bla, …da će istog trena to sad uplatit, da sutra provjerim račun.

I za divno čudo….uplatio je 2 000 kn. Gledam u to i ne vjerujem. Čovijek si je oprao lice!

Još mi stiže sms-om i molba ''Evo poslano 2 000 kn.Kad podigneš novce, imam samo jednu zamolbu ako ti ne bude problem. Volio bih da ne dijeliš sa svojim vijernim čitateljima svoje iznenađenje ovim potezom. Pokvarit ćeš mi image zlog i bezskrupuloznog glumca. J Ali to je stvar tvoje autorske slobode. Ajd, javi kad podigneš!'' na koju ja sutradan nakon provjere računa odgovaram ''Hvala za moj novac. Blog već par godina više ne pišem, ali si mi dao odličnu ideju, zamisli naslov ''Trenutak iskupljenja: Vratio se doktor zlo''…bio bi to zanimljiv tekst. U svakom slučaju, ovo moram da registriram kao osmo ili deveto svijetsko čudo, nije ovo mala stvar.'' ....na koju on odgovara ''Molim lijepo. I drugi put kad budeš htio zahvaljivati za svoj novac znaš kome se trebaš obratiti. ;.) Ali drago mi je da ovo možemo zaključiti s notom humora''



Eto Danijel, zaključili smo s dozom humora, oprao se jesi,fleka od govana više nema ali govna još smrde. Sada smo stvarno zaključili, u duši možeš biti miran što se mene i iskupljenja meni tiče, a za ostale….riješavaj dalje, ima vremena, život je pred tobom. Želim ti svu sreću i daleko ti kuća od mene. I svečano obećavam, da više nema opasnosti od onih mojih završnih riječi iz prve priče, zaboravljam te, možeš me zaboraviti.



Ps. Nisam ti obećao da neću napisati ovu priču, nemogu si pomoći, sloboda umjetnika.


Post je objavljen 27.11.2010. u 15:31 sati.