Ni jedan svetac nije postao svet zato što mu je sve u životu bilo potaman, nego zato jer je trpio, patio, križ svoj nosio, jer je sa zahvalnošću prihvaćao sve protivštine života, jer je ljubio svoje neprijatelje, blagoslivljao svoje progonitelje, radosna srca prihvaćao svaku nevolju, prihvaćao svako odbacivanje, svaku ostavljenost, napuštenost, neprimijećenost, osamljenost ... zato jer je ljubio - do kraja ljubio, zato jer je, milošću Božjom, umirao sebi da bi njegovi bližnji živjeli.
Gospodine, udijeli i meni tu milost!
Gospodine, nauči me da budem sveta!
Gospodine, posveti me u Istini!
Ali, ako ga u životu i ne bi zadesila nikakva ni nevolja, ni muka, ni patnja, ni križ, ni pogibao ni mač, sam je sebe upokorivao, sam je sebe mrtvio, umrtvljivao za ovaj svijet i ovome svijetu, umirući sebi a živeći za Tebe i u Tebi, Gospodine i Bože naš!
Gospodine, nauči nas da budemo sveti! Milost Tvoja bit će nam dosta!
Amen!
Post je objavljen 12.11.2010. u 21:58 sati.