Belijal lani Svetlonoa
Poglavara Tame, cara Drave Smrti (Hebrejima, 2:14), hriansko predanje poznaje prevashodno pod parodijsko-blasfeminim imenom Lucifer 'Svetlonoa', Svetlonosan (hebr.: Mejir; lat.: lux = 'svetlost', fero = 'nositi'). Ispravnije bi bilo zvati ga Lucifuge 'Onaj koji bei od Svetlosti' (fugio = 'beati'). Bog, Sunce ivota, je Taj koji je roditelj i istonik istinskog Svetla koje sve proima i sve nosi, dok Stara Zmija presijava lani, zavodljivi sjaj. Kao to se Lucifuge zavodniki pretvara u 'Svetlonou', tako to ine i njegovi pomagai: Jer takvi ljudi su lani apostoli, prevarljivi radnici, koji se pretvaraju u Hristove apostole. I nije udo; jer i sam Satana uzima vid svetlog anela. ('Korinanima', II, 11:13-14) - Onaj koji je Boije oko, Boije sunce, on i vidi onog koji ivi u Svetlosti i zrai Ljubav, on i razlikuje bogoljubca od zaljubljenika u sebe (svoje ljudsko 'ja') i satanski svet. Mranjaci mogu da imitiraju ljubitelje istine, ali ne mogu da imitiraju Boiju Ljubav. Bog je istinsko Svetlo, u kome nema nikakve sene, dok je Krvnik ljudski sav mrak, paklena vrelina i hladnoa noi: Svaki dobar dar i svaki savren poklon dolazi Odozgo od Oca Svetlosti, kod Koga nema izmene niti senke od promene (Jakov, 1:17) Bog je Svetlost i u njemu nema nikakve tame. Ako kaemo da imamo zajednicu s Njim, a u Tami hodimo, laemo i ne tvorimo Istine. Ako pak hodimo u Svetlosti, kao to je On sam u Svetlosti, imamo zajednicu jedan s drugim, i Krv Sina njegova Isusa Hrista isti nas od svakoga greha. (Prva Jovanova, 1:5-7) - Lani svetlonoa se naziva i Sin Zore (Isaija, 14:12), jer je on zvezda stvorena u Zori Stvaranja. Najvia Zvezda Stvaranja kroz Koju je Sve storeno je Hristos Boiji, Svetlost Sveta: Ja sam Izdanak iz Korena i rod Davidov, sjajna Zvezda Danica /ho astr ho lamprs ho prMins; lat.: stella splendida et matutina/. 'Otkrivenje', 22:16). Veneru i Artemidu su stari Grci zvali ho/h phMs-phoros 'svetlonoa', 'svetlonosna'. Venera, Danica (iji je latinski naziv Lucifer) je najsjajnija 'zvezda lutalica' koja se vidi kako jutrom tako i veerom: ona je, dakle, 'veernjaa' (gr.: h hespra) i 'jutarnja zvezda' (ho heMs-phros), to je uoeno jo u vreme Platona. Svetlost Gospoda Koji je Prvi i Poslednji je ta koja kroz navale Mraka vodi one koji se uzdaju u Pravednost: Pa da mi je i Dolinom Smrti proi, zla se ne bojim, jer si Ti sa mnom. Tvoj tap i palica Tvoja uteha su meni. ('Psalmi', 24:4)
Staru Zmiju, Poglavara Tame koji je i La i Otac Lai ('Jovan', 8:44), Neastivog koji je se izdavao za 'Svetlonou', prahrianski redovnici eseni nazivali su prevashodno Belijal (hebr.: Belijaal - ; grec.: Beliar, po sirskom izgovoru): Belijala ne uvam u srcu svom i s usana mojih nee uti pokvarenost i neistinu, obesni greh ni uznositost, ... ('Pravilnik zajednitva', 10:21-22) - U 'Drugoj Poslanici Korinanima' apostol Pavle ponavlja i razlae brai Isusov ukaz da ne mogu istovremeno zajedniarski i sluiteljski ugaati i Svetlu i Tami: Ne vucite sa nevernicima jaram koji je za vas tu; jer ega zajednikog ima Pravednost sa Bezakonjem? Ili kakvu zajednicu ima Svetlost sa Tamom? U emu se Hristos slae sa Belijarom? (6:14-15) U 'Zavetanju Dvanaest Patrijarha' (gde postoje brojna pozivanja na esenske 'Enohove knjige'), delu koje odie esenskim uticajem (a koje je pretrpelo poapostolsku redakciju), Krvnik ljudski se ponajprije susree pod imenom Belijar: U Belijara pak, svako delo je podeljeno, i nema u njemu jedinstvenosti. ('Benjaminovo zavetanje', 6:7, v.: 3:3-4.8, 6:1, 7:1-2). U Damatanskom savezu, gde se pominju tri mree Belijalove (4:15) i igou oni koji su u Belijalovom kolu (12:2-3, 4:12-19), stoji pozivanje na Levijevo zavetanje (14:5.8, 19:1). I Isaijino vaznesenje Poglavara Tame poznaje prevashodno pod imenom Belijar (1:8-9, 2:4, 3:11.13, 4:2.14.16.18, 5:1.15 i drugde).
Ime Belijaal je kovanica od rei beli ('bez') i ol ('jaram'); znaenje imena je dakle 'onaj koji je bez (Boijeg) jarma', 'neposlunik'. Hrist Isus poziva Svoje da se upregnu u jaram Njegovih zapovesti, koje moe vriti svako ko ima ljubav za Istinu: Uzmite Moj jaram na sebe i nauite od Mene, jer Ja sam krotak i smeran u srcu, i nai ete odmor u svojim duama. Jer je Moj jaram blag i moje breme je lako. ('Matej', 11:29-30)
Za ljude potonule u greh, nemilosre i zlobu kae se da su Zmijini i Belijalovi ljudi: Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih niko ne hvata rukom. Niko ih se ne dotie osim gvoem i kopljaom, i potpuno se spaljuju u ognju. (Samuel', II, 23:6-7) Na Kipru gataru Elimu koji je pravio smetnje apostolskoj pouci apostol Pavle otro ukazuje: O ti, pun svakog lukavstva i nevaljalstva, sine avolji, neprijatelju svake pravednosti, nee li prestati da izvre prave puteve Gospodnje? ('Dela', 13:10) Ljubljeni Uenik pravi jasnu razliku izmeu poklonika Svetla i sledbenika Tame: Po ovome se poznaju deca Boija i deca avolja: svaki koji ne tvori pravednost nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega. ('Prva Jovanova', 3:10) Isus osuuje dvolinost judejskih sektanata: Teko vama, knjievnici i fariseji, licemeri, to prehodite more i kopno da stvorite jednog proselita, i kad postane, inite ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe. ('Matej', 23:15; v.: 23:33, 3:7, 12:34) I talmudski traktat 'Sanhedrin' sinovima i svedocima Belijalovim naziva tvrdokorne ljude koji ne vide svoju nitavnost bez Boga, koji su odbacili Boiji Zakon (fol. 111 B)
Post je objavljen 13.10.2010. u 18:48 sati.