Marketing
Drvo
Momka gledam
rumenog od zime
dugačkog kaputa
Pored njega sjedam
ne primjeti me ničime
Pogled mu luta
Najednom ruku pokrene
Dodirne moj dlan
U svoje oči moje primi
I nema sretnije žene
Ne postoji ljepši san
Iz srca mi se dimi
I sjedimo kasno
Pod krošnjom drva
spojenih tijela
I nije mi jasno
I realnost sa snom se hrva
Jer je baš kako sam htjela.
Post je objavljen 28.09.2010. u 00:33 sati.