I duom mi zatreperi daljina
u meni beskonanost svjetova
jesam li ja ona ista koju poznah
kao da su dvije rijeke potekle
u mojim mislima izvorom zaiskrila jedna
druga od mene ode, potee vremenom
bujicama nosei elje i nadanja
Znaj,od sebe ka tebi ivim
na grani jutra,zaahurena srebrnim nitima
u no otvaram svoja krila poput leptira
ka svodu tiinom obojenom,onom snu
gdje zagrljaji i osmjesi ekaju dodir
gdje djeak plete pletenice mojoj kosi
a sjaj u oima je sjajniji od zvijezda
Istina je da vrijeme odnosi trenutke
istina je da otvorena vrata ostavljam
koracima da se jednom vrate,posluaj
moja je due uvala utihnula prvim kiama
a more,more miruje i eka samnom
tvoje bijelo jedro s obzora i cvjetove novog proljea
i tvoj topli osmjeh na pragu jeseni
Post je objavljen 27.09.2010. u 11:07 sati.