Peti dio: Vjera
Katekizam Katoličke Crkve, u svom prvom dijelu, govori o vjeri, definirajući je kao čovjekov odgovor Bogu. Shvatio sam značenje ove definicije u okolnostima koje su se odnosile na moje obraćenje, koje se dogodilo prije nešto manje od dvije godine (v. Povratak izgubljenog sina). Iskustvo koje je trajalo svega trideset sekundi preobratilo je dvadeset petogodišnjeg ateistu u vjernika i potpuno izmijenilo njegov život.
U tih trideset sekundi Bog mi je dao dar vjere. To nije dar kojega Bog posebno daruje nekolicini odabranih; On ga daje svima koji ga žele. Ako se to tako dramatično očitovalo na meni, to nije bilo zbog toga što u meni ima nešto posebno. Trebalo me je udariti po glavi istinom da bih bio sposoban to i vidjeti. To nije na moju slavu, nego moju sramotu. Međutim, bio sam spašen tek po načinu na koji sam odgovorio Bogu
Odgovor obuhvaća vjerovanje i pouzdanje u raspetog i uskrslog Isusa kao našega Gospodina i Spasitelja. Obuhvaća i pokajanje zbog svih naših grijeha i odluku više nikada ne griješiti. Obuhvaća i potpunu predanost volje i života Bogu. Obuhvaća, kroz način života, potpunu i savršenu poslušnost Isusu i Njegovoj Riječi. Konačno obuhvaća i iskrenu pobožnost i odanost Bogu koju Mu iskazujemo u ljubavi, pouzdanju, zahvalnosti i vjernosti.
Mnogi od nas ne odgovaraju na dar vjere, jednostavno ne činimo ništa nego je strpamo u stražnju sobicu svoga života kao da tražimo znak koji će nas sigurno sačuvati sve do Sudnjega dana. Toga dana mislimo reći Bogu, kada stanemo pred Njega, da smo vjerovali u Njegovoga Sina Isusa i zamoliti ga da nam otvori nebeska vrata i pusti nas da prođemo. Mnogi od nas će zbog ovoga biti vrlo iznenađeni. Da, vjera u Isusa je jedini uvjet koji Bog traži za spasenje, ali vjera je neprestana aktivnost koja mora rasti i koju moramo svakodnevno jačati kroz svoj život.
To je ono čemu će nas Duh Sveti naučiti u ovom predmetu.
Lekcije o vjeri su jako naporne i puno više kidaju živce nego bilo koje druge lekcije s kojima ćete se suočiti u Školi Duha Svetoga. Ali, prije nego što počnemo, jedna mala priča o tomu kako je apostol imenom Petar jednoga dana u vjeri hodao po vodi. Hodanje po vodi je čudesna metafora za vjeru. Ne samo da stvara jasnu sliku, nego je također i jako prikladna, pa ću je i ja koristiti kroz ovaj članak.
Jednoga dana Isus je učinio jedno od najvećih čuda koje je ikada izveo u svome životu. Umnožio je pet kruhova i dvije ribe da nahrani tisuće ljudi. Nakon što su svi jeli, rekao je svojim učenicima da uđu u lađu i sačekaju ga dok on otpusti narod. Dok je Isus sve to uradio, već je bilo sasvim kasno i lađa je već bila prilično udaljena od kopna. Umjesto da kaže učenicima da vrate lađu natrag u pristanište, Isus je jednostavno otišao k njima - po vodi.
Učenici su bili užasnuti onim što su vidjeli misleći da to bijaše duh, ali Isus je brzo rastjerao njihov strah. Petrova trenutačna reakcija, kada je shvatio o kome se radi, bila je razmetanje hrabrošću. Rekao je Isusu da bi i on također želio hodati po vodi. "Dođi." rekao mu je Isus.
Petar je izašao iz lađe. Mogu samo zamisliti kako je učenik morao biti uzbuđen dok je išao prema svome Učitelju, a voda zapljuskivala njegova stopala. Ali, samo jedan trenutak kasnije, kada je vjetar počeo puhati, njegovo oduševljenje se pretvorilo u strah. Petar je istog trenutka izgubio živce i počeo tonuti. Isus je odmah došao do njega i pomogao mu da se vrati u lađu. Nježno ga je izgrdio, onako kako je samo On to znao: "Malovjerni," rekao je. "Zašto si posumnjao?"
Ja mogu suosjećati s Petom i svakako sa svima nama koji gubimo vjeru kada vjetar počne puhati. Kada imamo siguran posao, kada su nam bankovni računi prilično uravnoteženi, kada su nam djeca zdrava, ni mi vjerojatno ne bismo prestali plesati po vodi! Ali, ako vjetar počne samo malo puhati - ako zaprijeti opasnost da izgubimo posao, ako nam se smanje prihodi, ako nam liječnik kaže da trebamo svoje dijete dovesti u bolnicu zbog daljnjih medicinskih ispitivanja, mi odmah počnemo tonuti. I kao i Petar, vapimo Isusu da nas spasi. U svemu tome nema nikakve sramote. Ali sramota je ako uvijek iznova tonemo, jer to znači da uopće ne rastemo u vjeri.
Vjera ne dolazi preko noći. Kao i sve drugo u Školi Duha Svetoga i to je postupan proces izobrazbe. U početku, Duh Sveti nas drži za ruke dok izlazimo iz lađe. On zna koliko smo uplašeni, osobito zbog vjere, kojoj ne treba puno pa da nestane. I ja, kada sam bio novi na putu do vjere i ja sam bio uplašen. Ne samo da mi je Bog bio jedna ogromna nepoznanica, nego sam se nalazio u prigodama kada me je moj "racionalizam" ubijao govoreći mi da sam ja bio odgovoran za pojedine okolnosti u svome životu. Vrlo nježno, Duh Sveti me je naučio da ja nemam kontrolu ni nad čime, nego da sam bio siguran u Božjim rukama, koji je imao kontrolu nad svime.
Tri tjedna nakon što su me pustili iz zatvora, imao sam parnicu glede izricanja presude. Nitko nije očekivao da ću biti više nego dobro, što bi bilo normalno za jednog prekršitelja kao što sam ja. Bio sam usamljen u sudnici, nestrpljivo iščekujući da se ova strašna noćna mora već jednom završi. Međutim, kada su izrekli presudu, otkrio sam na svoj sveopći užas, da sam osuđen na mjesec dana zatvora! U telefonskom pozivu koji mi je bio dopušten prije nego što me strpaju u ćeliju, nazvao sam svoju ženu i rekao joj da vidi da li bi mogla popuniti žalbu i urediti jamčevinu. Morala bi požuriti. Vikend je bio pred nama, a sudnica radi samo pola dana. Imala je manje od dva sata da pribavi i popuni formulare za žalbu i jamčevinu, inače bih sljedeća dva dana proveo u zatvoru. Papiri su zahtijevali potpise tri suca, ali prije toga morali su biti otipkani i provjereni. Žureći iz ureda u ured, od službenika do službenika, i konačno od suca do suca, dobila je i treći potpis upravo u trenutku kada je posljednji sudac napuštao zgradu suda toga dana. Pribavila je papire samo minutu prije nego što su nas trebali transportirati u središnji zatvor.
Bog je junak u posljednjoj minuti za spas, i kao što sam otkrio u danima koji su uslijedili, ovo bi se prije moglo shvatiti kao pravilo nego kao izuzetak. On nikada neće doći da vas spasi - sve do onog trenutka kada to bude stvarno potrebno. Naravno, za ovo postoji jedan jako dobar razlog. Vidite, Bog nije jedini koji ide pored nas. I đavao također ide pored nas, iščekujući priliku - da mi pogriješimo. Ako Bog uskoro intervenira, đavao ima dovoljno vremena da pomuti stvari, potičući Boga da ponovno intervenira. Tako ga on jednostavno ostavlja sve do posljednjeg trenutka i upravo onda kada vam se čini da ste došli do ruba litice, on vas hvata i spašava vas. Igru, set i cijeli meč dobiva Bog.
Ovo vam može strahovito iskidati živce, osobito u prvim danima, zato jer uvijek postoji ona neprestana težnja da nešto sami učinite. Razum govori "Zašto želiš hodati po vodi?" "Idi cestom!" Ili, ako ste odlučili da ćete ići u vjeri, to vas salijeće: "Krasno, idi ti po vodi, ako baš insistiraš, ali, za svaki slučaj, ponesi sigurnosni pojas." Kada imate vjeru, vi nećete odabrati cestu. Niti ćete nositi sigurnosni pojas. Jednostavno izađite iz lađe i kročite, sigurni u spoznaji da je vaš Učitelj tik uz vas.
Konačno i kada naučite koračati u vjeri, nekada nije dovoljna ni prisutnost Duha Svetoga da uspokoji vaš um kada vjetar počne puhati jače. To je put koji prolazi vaša kćerka u tinejdžerskim godinama kada se nađe na ulici za vrijeme policijskog sata, a vi nemate pojma gdje bi ona mogla biti. Jeste i zabrinuti? Imate manje od dvadeset četiri sata za ček koji ste izdali da ga izmirite, a nemate nikakvih sredstava na računu. Počinjete li paničariti? Vaš otac koji vas je toliko razmazio upravo je pretrpio srčani udar i preko bijela svijeta nalazi se u bolnici u kojoj ga čeka kirurški zahvat za ugradnju bajpasa. Zar vas neće zahvatiti tjeskoba? Vaša bivša žena je popunila obrasce za starateljstvo nad vašom djecom i vi ste izgubili svaku nadu u pobjedu. Jeste li očajni?
Prihvatite ove epizode onakvima kakve one i jesu: kao graditelje vjere. Neka moja duhovna braća vole ovakve nezgodne situacije nazivati "sotonističkim napadima" i dok je neprijateljska ruka još uvijek u igri, sjetite se da je Bog cijelo vrijeme tu i da sve kontrolira; On može, bez imalo muke, preokrenuti sve što neprijatelj učini, sve, upravo sve. Bog vam može dovesti kćerku kući bez i jedne ogrebotine, popuniti vaš bankovni račun sa svim novcem koji vam je potreban deset minuta prije nego što vi dođete da to provjerite, ne samo da će vaš otac imati savršenu operaciju nego će mu i srce biti kao čelik, i pomirit će vas s vašom bivšom ženom tako da će svi poslovi oko starateljstva nad djecom biti bespotrebni! Ne samo da će ovakav stav staviti vaše probleme u ispravnu perspektivu, nego ćete vi u njima pronaći jako dobru lekciju o vjeri, jer ćete vidjeti - isto onako kao što sam i ja vidio - da Bog uvijek, neprestano dolazi! Sve što vi trebate uraditi jeste da vjerujete da će On doći.
Dio ove vjere dolazi razumijevanjem Božje vjernosti, jako važne lekcije same po sebi. Ako ostanete u Bogu i dopustite Bogu da ostane u vama, Bog nikada neće dopustiti da padnete. Ako se neprijatelj i usudi da uđe na teritorij koji ste osigurali svojom vjernošću Bogu, Bog će ga sasjeći na komadiće. Ipak nemojte ići u neprijateljsku jazbinu da se igrate s njim i očekivati Božju zaštitu kada vas on počne ranjavati
Kada shvatite ovu i nekoliko drugih istina koje će vas Duh učiti dok budete rasli u vjeri, konačno ćete doći do točke kada će vjetrovi koji pušu učiniti malo više nego što vam može učiniti i drhtavica s gripom. I upravo tada, kada postanete sigurni u svoju sposobnost da možete hodati po vodi bez obzira kojom jačinom vjetar puše, dobit ćete svoju posljednju lekciju. Usred narasle bujice Bog će nestati.
Ja sam prošao oluju koja je trajala skoro pola godine, nosila me tamo-amo kao komadić pluta na uzburkanom oceanu. Bio sam sav modar i izudaran, potpuno sam izgubio prisebnost, izgubio sam svu onu bistrinu koju sam imao. Moj duhovnik mi je pokušao pomoći, ali malo se toga moglo napraviti. Samo mi je rekao da je sve to dio moga odrastanja; dio puta koji su svi sveci morali proći. Bile su to riječi ohrabrenja, ali u to vrijeme biti svet mi nije bilo ni na kraj pameti. Ja sam samo želio da oluja prestane. Drugi put bih opet pomislio da bi bilo najbolje da se jednostavno udavim. Ljudi koji su me poznavali počeli su misliti da sam se izgubio pa su se i sami počeli udaljavati od mene i ne shvaćajući kroz što sam sve prolazio. I to me je ranjavalo, ali, ništa me nije ranjavalo kao Božja odsutnost. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci tako sam se bio približio Bogu da sam se jednostavno osjećao kao njegov sin. A sada sam se osjećao tako napušteno. Ali, držao sam se čvrsto, boreći se da ostanem na površini vode, uvjeren - kroz sve sumnje koje su počele preplavljivati moj um - da je Bog doista stvaran i da će ponovno jednoga dana doći. To je trajalo jako dugo, ali On je ipak došao. A onda sam shvatio da su lekcije koje me je On učio tijekom tog razdoblja bile neprocjenjive i da su mnogo više doprinijele mome rastu nego bilo koja druga lekcija koju sam prije ili kasnije naučio. Osobito lekcije o vjeri.
Ovaj stupanj rasta, koju sveti Ivan od Križa naziva "Tamna noć duše", sam po sebi zaslužuje cijeli članak, ali budući da on nije jedini, pisat ću o tome uskoro. Za sada vam želim ostaviti samo jednu napomenu. Kada budete prolazili kroz takve tamne noći duše - a sigurno ćete proći u jednom trenutku tijekom svog napretka u ovoj školi - pokušajte se sjetiti jedine stvari ako možete, jer ona može utjecati na to hoćete li uspjeti ili pogriješiti. Sjetite se da noć ima svoj kraj koliko god izgledala beskrajna. Zora će konačno svanuti, a kada se to dogodi, vi ćete biti jedna nova osoba.
Bit ćete sposobni ostatak svoga života hodati po vodi, ne samo kada je more uzburkano, nego i kada se nalazite u sred razbješnjele bujice, a Isusa nećete moći vidjeti nigdje. Imat ćete istinsku vjeru.
Sažetak
Za razliku od drugih predmeta, ovdje postoji točna razlika među razinama i vi možete točno reći gdje se nalazite.
Prva razina - Temeljna vjera: Vjera i ispovijedanje Krista kao Spasitelja. Pokajanje. Sporo predavanje volje. Imate hrabrosti izaći iz lađe.
Druga razina - Srednja vjera: Vaša posvećenost Bogu raste, kao i vaše pouzdanje, ljubav, zahvalnost i odanost. Postajete sve poslušniji. Počinjete hodati po vodi.
Treća razina - Napredna vjera: Potpuno se pouzdajete u Boga. Neizmjerno Ga ljubite. Duboko ste mu zahvalni. Potpuno ste mu odani. Možete hodati po vodi, štoviše i onda kada vjetrovi zapušu, jer možete vidjeti Isusa upravo ispred sebe.
Završna razina: Možete hodati po vodi i u sred tajfuna, štoviše i ako ne možete vidjeti Isusa. Vi ste doista zreli za Sveučilište Duha Svetoga, gdje ćete, među ostalim stvarima, naučiti zapovjediti i planinama da se same bace (kupaju) u moru.
Aneel Aranha
Preuzeto s odobrenjem: Holy Spirit Interactive
Copyright © 2004-2009 Holy Spirit Interactive.
http://www.hsi-online.net
Post je objavljen 17.09.2010. u 07:52 sati.