Znamo li što jedemo, kakvu hranu svakodnevno unosimo u svoj organizam? Znamo li što pijemo? Sokove i svakovrsne mućkalice?! Da li tražimo ugoditi svojoj pohoti za udobnosti, za okusom koji najbolje "šmeka" našem nepcu ili ćemo težiti za sigurnošću i za zdravljem čitavoga tijela, čitavog svoga bića?
Često znadem, nakon tuširanja u ovim vrelim ljetnim danima kazati: "Bože, hvala ti što si nam vodu stvorio" ili kada punom čašom svježe hladne vode utažim žeđ, srce samo u grudima usklikne: "Bože hvala za vodu!" Znade mi se otrgnuti usklik zahvalnosti i bez onog osjećaja zadovoljstva koje u meni nastane nakon korištenja Božjim darovima, jer, znam, iako nema one nutarnje ni vanjske ugode, znam da je On posvuda i u svemu.
Kažu, ova ili ona hrana, i, ove ili one kemikalije i sredstva za osobnu higijenu, zatrovani su pesticidima i otrovima ove ili one vrste i jačine, a Bog se i za to pobrinuo – dao nam zemlju, svetu, plodnu, rodnu, dao nam takvu zemlju na kojoj bi nam pozavidjeli milijuni ljudi koji žive diljem Afrike i Azije pa ako hoćete i Amerike – a Bog se – po nama i za tu – nama darovanu zemlju pobrinuo – dao nam mudrost, snagu i sva moguća pomoćna sredstva za obradu zemlje, dao nam i ruke i srce i ljubav da možemo obrađivati i voljeti ovu zemlju svetu od Njega nam darovanu. Samo – ne znam gdje je nestala, gdje je izlapila ljubav iz naših srdaca prema ovoj zemlji koja nam život znači. Nekada mi se čini da su mladići lakše uzimali oružje u ruke i branili ovu zemlju, nego što sada uzimaju alatke za obrađivanje zemlje – da mudrošću, snagom i ljubavlju njeguju ono što su godinama i stoljećima čuvali i branili.
Kažu – vremena su teška – vremena su zla, sile tame sve više navlače svoje mračne zavjese nad cijelim svijetom, uvlače se u sva područja ljudskog života, zlo svoj žalac provlači i tamo gdje se najmanje nadamo. Neprekidno nas bombardiraju lošim vjestima na TV, radiju; Internet je prepun svakovrsnih vijesti o moćnom djelovanju sila zla u današnjem svijetu. Gotovo svakodnevno naići ćemo na novinske članke o možebitnoj "duhovnoj" zatrovanosti pojedinih proizvoda široke potrošnje. Kažu, pogledajte na Internetu i pronaći ćete čvrste dokaze o postojanju sila tame. Ni na kraj pameti mi nije sjesti za kompjutor i danima i noćima pretraživati milijune i trilijune tekstova o postojanju sila tame u ovome svijetu, i na takav način pokloniti Sotoni dragocijeno vrijeme koje bih mogla provesti u čitanju Svetog Pisma. One – sile zla i tame postoje, znam da postoje, osjećam ih i na vlastitoj koži, ali isto tako znam da postoji i jedna jedina sveta Istina, Svjetlo Sveto koje mi je nadohvat ruke – Sveta Riječ Božja i – što je najvažnije – i još bliže mi je – u srcu mi je – moja sveta vjera da postojiš Ti Bože, koji si SVEMOGUĆI I SVET, koji si svesilan, svemoćan i jak da u nama slabima i oko nas pobijediš sve sile – sve bure i nevere ovoga svijeta koje udaraju na nas da nas slome i od tebe odvuku. Ali, dok je ove vjere u srcu i ljubavi prema Tebi Bože moj – neće im to baš tako lako poći za rukom! Neće, Bože, neće, jer Ti si Emanuel, s nama Bog! Amen!
Post je objavljen 01.09.2010. u 07:09 sati.