Treperi u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlazi iz leptirovog daha.
Prilazi mi duinom due,
izazovno ee mojim pogledom
i neprestano opija uzdasima.
Smatram te svojim korijenom,
s tobom mogu nebo dosegnuti
i kao vjetar zauzdati oblake,
mogu poput sjene izrasti,
pa po tvome tijelu isplesti
meke dodire blagosti.
Dok se sa obzorja prua
natapa me kapima strasti,
a kad brazdama mukosti
donese tiinu mirisa
u drvoredima tvoje zrelosti
otkrivam putove njedara.
Dragocjen si izvor proljea,
iz tebe se raa sunce
i zasipa polja kamilice.
Pod tvojim koracima ivim,
pod tvojim osmjehom teem,
na tvom tijelu postajem ratar.
Kao da sam iz tebe niknuo
toliko se za mene trudi, mila,
u svom srcu za sve brine,
njeno prima moj ivot,
pa ga duom u sebe sklanja,
i nesebino se ljubavlju daje.
Treperi u vrhu svjetlosti
i tiho vedrinom osmjeha,
izlazi iz leptirovog daha.
Prilazi mi duinom due,
izazovno ee mojim pogledom
i neprestano opija uzdasima