zasjeo sam do vrata tihe patnje i dlanom brisao paprat s lica uneređene nevinosti
poput aveti, glazba se mrekala podno tvojih stopala....
gdje je nestala formula istinske mudrosti.
svatko je nečija budala...
poezijo ubija me tvoja skromna prisutnost.
Post je objavljen 04.08.2010. u 20:44 sati.