I raspukne se no na dva dijela
praskom zore magle rastopljene
korakom srne ugazih u zelenu travu
onako meku i vlanu od none tiine
jutro umornih kapaka potee rumenilom
iznad ustreptalog jata probuenih ptica
pucketaju granice pod jo snenim koracima
apnuu ti,traila sam te noas u snu
Miris rumarina na uarenoj stijeni
i val neumoran to snano obalu kvasi
na tihom dnu koljke otvorie svoja tijela moru
kronjom vornate masline skriven
cvrak zategnuo svoje strune
za pjesmu neprekidnu do sutona
vjetru zapletenom u mojoj kosi
to mrmori,umi,pjeva
I zvjezdani trag ostavie nebu skitnice padalice
trag tebi to ispod svoda ljubav snije
i, pita se ,gdje je tvoje nebo
na planini visokoj dotai ga eli
a dolinom jeka rijeke odjekuje
kotrlja,nosi,otkida plave boje duge
u daljine neke bezvremene
sinjem moru,bijeloj stijeni, rumenome jutru
pjesmom vjetra prema meni
Post je objavljen 31.07.2010. u 19:07 sati.