Marketing
Chapter V - Confusing But Divine, You Shall Be Mine
Nije znao koji ga je vrag obuzeo.
Otkako ju je vidio, osjeao je potrebu da je zatiti. Nervirala ga je njena slabost, njena ranjivost pred njim. Kako je mogla biti tako slaba, i to pred njim, svojim neprijateljem oduvijek!? Kako je mogla biti tako slomljena, kada je preivjela cijeli rat, porazila Voldemorta, i ostala najbrilijantnija vjetica cijele generacije?
Sada nije vie liila na sebe. Bila je samo ljutura onoga to je nekada bila, kao dragulj koji lijepo izgleda, ali je izgubio svoj sjaj. Prije par dana se alila sa njim, kao da je sve bilo u redu, a sada se pretvorila u ljudsku prskalicu.
Kada je poela plakati na stubama, osjetio je potrebu da je zagrli i kae da prestane, ali je odustao pouen prijanjim iskustvima. Njegova majka ga je uvijek tjerala od sebe kada bi izgubila kontrolu i poela plakati. Uzrok je skoro uvijek bio otac.
Nije znao kako bi pomogao Hermioni, pa joj je pokuao rei da prestane, ali to je zvualo grublje nego to je namjeravao. Poslije toga, povukla se u tiinu i nisu vie progovorili ni rijei, i tako je moglo ostati da on nije odluio da je isprati.
Zato je to uinio, nije imao pojma. Ali injenica je da jeste. I sada je doao do ulaza u Gryffindorsku Kulu, i stajao je sa njom pod budnim okom Debele Dame. I nije znao ta da uini.
U jednom trenutku joj je bio tako blizu, da je skoro osjetio toplinu njenog tijela. Skoro. elio je
Nije znao ta je elio. Utjeiti ju pomoi joj? Bilo ta. Neto. Samo da se ne osjea kao potpuni gad.
Ali on je bio Draco Malfoy, a ona Hermiona Granger.
Izgleda da je i ona to shvatila, jer se u trenutku odmaknula i on je osjetio gubitak kada je izgubio kontakt sa njenim toplim smeim oima. Pomislio je da e otii, ali ona je samo stajala. Stajala i ekala.
Prije nego to je shvatio ta ini, sageo se prema njoj. Bio je dosta vii od nje, tako da ju je posve prekrio.
Ukopala se u mjestu, osjetio je kako se smrzla. Nije se ni pomaknula.
Polako, kao u usporenom snimku, nageo se prema njoj. Osjeao je njen svjei miris, koji ga je podsjeao na neto, proljeno, neto zlatno. Njegove usne su se primakle njenom uhu.
Zbog ega god da plae, nije vrijedno.
Glas mu je bio tako tih da ga je mogla uti samo ona.
Nije znao zato je to uinio, ta ga je spopalo ali nije znao ni zato se nije elio maknuti.
Osjeao je njenu toplinu, njen miris i njeno disanje blizu sebe. Osjeao je nemir, iekivanje, i sve se pomijealo, tako da na kraju nije znao ta osjea. Samo je znao da to nije dobro, ali nije smogao snage da se makne. Samo je stojao, tako blizu, nagnut nad nju, i oslukivao njeno disanje.
Bilo je nepravilno.
Moda se i ona osjea kao ja?
Brzo je odbacio tu pomisao. On e za nju uvijek biti neprijatelj, onaj koji ju je vrijeao i poniavao, zla osoba, netko koga je mrzila i koga e mrziti do kraja ivota.
Samo godine prakse su ga sprijeile da se ne trzne kada se naposlijetku pomjerila. Uperila je svoje velike, smee oi u njega, i elio je ostati tako, jer je u njenim oima pronaao itav novi svijet.
Nosile su toliko tuge, toliko bola toliko zbunjujuih emocija. elio joj je olakati teret, vidio je da je neto mui.
Bio je tako zbunjen.
Polako mu se primaknula, neoekivano, ali srameljivo, kao da nije sigurna da li treba to uiniti. Osjeao je podrhtavanje njenih usana i isprekidano disanje dok mu se primicala. Nije skidala svoje oi sa njegovih; traila je neto da se povue.
Nikada nije bila ranjivija pred njim, i znao je da bi je u ovom trenutku mogao slomiti za sva vremena.
Mogao bih ali ne elim.
Iz nekog razloga, ta pomisao ga je uplaila vie od iega. Spoznaja da napokon moe unititi nekoga koga je mrzio godinama, da ju moe poniziti za sva vremena, a da to zapravo ne eli, bila mu je okantna.
Njene usne su se sve vie pribliavale njegovom licu, i nije se mogao ne ponadati da e se zaustaviti na njegovima ali nisu.
Umjesto toga, zaustavile su se u samom kutu njegovih usana, bolno meke i lijepe, i tako slatko teke da ih je osjeao cijelim tijelom. Zatvorio je oi kad je osjetio vatru koja se dizala u njemu kao ognjeni uragan.
Osjetio je njeno drhtanje, i ne odvajajui se od nje privukao je blie sebi, u zagrljaj koji je trajao sekundu ili moda cijelo stoljee? Nije znao, i nije ga bilo briga. Jedino za ta je mario bile su njene usne, koje su sada poivale na njegovom vratu, dok je njegova ruka mrsila njenu meku kosu.
Hermiona!
Uzvik pun bola, iznenaenosti i bijesa trgnuo ih je i prenio ih nazad u realnost. Hermiona se odmaknula, oiju irokih od iznenaenja, i jednom ga uplaeno pogledala. Nasmijeio joj se nesvjesno, eljan da je uvjeri da e sve biti u redu. Za divno udo, izgleda da je djelovalo. Nasmijeila mu se i odmaknula se od njega. U istom trenutku su se suoili sa pridolicom.
Harry Potter je stajao par metara udaljen od njih. Njegove smaragdne oi su odavale ok, bijes i ljutnju, ba kao to je njegov glas nagovijestio. Bure koje su se odigravale u njegovoj dui su se vidjele na njegovom licu, jer je plima emocija bila prevelika da bi je mogao obuzdati.
Draco Malfoy je i dalje stajao blizu Hermione Granger, u onome to bi se moglo nazvati lini prostor. Zaudo, nije se osjeao nelagodno.
Hermiona, to to radi? Potterov glas je odjeknuo praznim hodnikom. Porteti koji su bili najblii su naulili ui, predosjeajui veliku svau. Draco je i sam oekivao veliku svau, prisjeajui se Hermione Granger koju je znao.
Nita Harry nita.
Dracovo iznenaenje je bilo ogromno, ali uz godine usavravanja samokontrole skoro ga nije odao. Ipak nije izdrao da se ne okrene prema njoj, te da joj uputi jedan blago zbunjeni pogled podignutih obrva.
Malfoy je upravo na odlasku otpratio me do spavaonice. Laku no.
Okrenula se prema njemu, i ona hrabra, odvana Hermiona je posve nestala. Njene oi su ponovno bile prazne, ne izraajno smee, nego samo obino, umorno tamno smee. Svaki sjaj u njima je nestao, i sada je ponovno postala prazna.
Da. Doista. Laku no, Grangerova. Zauo je sebe kako govori, u nemogunosti da ita drugo smisli. Okrenuo se na peti i otiao, uope ne registrirajui Pottera. Nije se osvrnuo niti jednom, ali nije mogao pobjei vritanju svoga uma.
to se desilo Hermioni Granger, da ju je ovako slomilo?
Jedva se sjeao da je doao u Drutvenu, proao pored Zabinija koji mu je neto govorio. Odmahnuo je rukom i nastavio prema spavaonici, jedva se prisjeajui da se treba spakirati jer se seli u Spavaonicu za Prefekte.
Nije mogao misliti na to, um ga jednostavno nije sluao. Onako obuen bacio se na krevet i prekrstio ruke ispod glave leei na leima.
Strop tavanice nije bio zanimljiv, ali je pruio neki kontinuitet mislima, jer je misli vodio pratei are na stropu. Pokuao je misliti na bilo to, neto, samo ne na nju.
Nije uspio.
Njene usne tako blizu njegovih njen dah, tako blizu, skoro opipljiv njen miris, tako oaravajui i poseban, miris koji ga je doveo do ludila.
Nikada nije bio tako zbunjen kao svojim ponaanjem sa njom. inilo mu se kao da ivi neki drugi ivot, kao da nije on, kao da se posve izgubio u ratu. Nije vie mogao da se natjera da bude okrutan, da bude gad kakav je znao da je bio.
I to sad? Kako da se ponaa? Previe je boli i patnje meu ovim zidovima, previe je nezacijeljenih rana previe krvi je proliveno, previe ivota izgubljeno.. a on je svo to vrijeme bio na pogrenoj strani.
Ili moda nije? Moda u ovom svijetu nije sve crno-bijelo, moda postoje neki izbori koje smo primorani donijeti ne na osnovu naih elja i zdravog razuma, nego prosto iz elje za preivljavanjem?
Nije znao ili je znao. Nije vie ni u to bio siguran. Znao je samo da je i on, kao i Grangerova, nosio svoje tajne, svoje breme i posljedice svojih odluka i dijela duboko u sebi, i da nije bio siguran da li e ikada prevazii sve uase i pronai sebe.
Te noi dok je padao u nemilo stanje koje su ljudi zvali snom, osjeao se zbunjenije nego prije. Te noi, neke stvari su se promjenile, iako on toga jo nije bio svjestan.
Te noi, Hermiona Granger je na najneobiniji nain pohodila njegove none more.
Iako to vie nije bila prava rije za stanje u kom se naao.
Post je objavljen 20.06.2010. u 22:23 sati.