vrijeme prolazi. i jo uvijek nema nieg to bi bilo istinito. ponekad se pojavi neki traak nade, vjere i ufanja. ali toliko sam preslaba da sve to bude istina. nema vee ljubavi do Ljubavi same. a ja sam u toj Ljubavi izgubljena. daleko od svega to bi bilo ja, to bi bio On. sva ta srea koja ponekad zabljesne u mojem srcu.... je li to istina? Koliko sam jaka da izdrim? gdje je...? znam da nisam sama...znam da si Ti sa mnom...teko je ... biti sam. Sama. Zna li koliko je teko? U zaaranom limbu mojih istina. samo mojih. a snage trebam za sve. za roditelje, za djecu, za sebe.... koliko jo vremena treba proi? koliko jo lanih uvjerenja? koliko jo ? svega....gdje je kraj tom raju ? ..... gdje je raj u tom kraju?....
Nema vee ljubavi do Ljubavi same. Samo... da mi je jedna vrsta ruka... ruka koja e me primiti i izvesti iz ovog zaaranog kruga ljudske gluposti, prijevara, dvolinosti, lai...iz ovog svijeta pobjei van, tamo gdje Sunce izlazi, tamo gdje si Ti....Ljubavi... gdje si? ....
Post je objavljen 03.06.2010. u 13:46 sati.