Zašto joj je problem pričati?
Manjak samopouzdanja?
Nemogućnost borbe za riječ?
Slabost?
Nehaj?
Strah da će biti ismijana ako priča?
Neznanje?
Sve to i još malo...malo puno...
Smiješno je...zbilja je...
Ne zna ni sama kuda bi,a ima želju...
Iako izgleda jakom kad drugima govori da moraju ojačati,
slabija je od njih...
Manja od čestice prašine...
Nije upoznala jadniju osobu od nje same...
Kako dalje kad si ne zna sama pomoći,a tuđe ne želi?!
Ima li smisla?
U 2.4 sekunde sjever se okrene na jug,a jug na sjever.
I misliš da gore ne može.
Okrene se sjeverni jug na zapad,a južni sjever na istok.
Gubi se.U moru informacija odabire utapanje.
Pomisliš-kraj!
Sjeverni jug sa zapada već je na istoku,a južni sjever,evo,smije joj se u facu sa zapada.
Više žali za onim što nije učinila,nego za onim što jest.
Kad srce upozna bolje,normalno je da teži za tim.Nije više zadovoljno onime što ima.
Ali...nije to onaj isprazni osjećaj:"U susjeda je veći stol."
Po prvi puta uviđa da ne živi...preživljava.
Mučnina.Zlo.Od malog smrdljivog mjestašca,od smeća bipedalnog hoda.
Od zrcaljenja njihova razlivena,nedefinirana lica.
Od truleži koja šiklja iz njihovih usta.
Vonja na mrtvu mladost.
Ona je novi Sigismund,doduše više kurvin sin...ili kći.
Mora se probuditi da bi doživjela noćnu moru.Dok spava,ne sanja.
Njene misli su nalik na prvi dječji crtež temperama; crta ovdje,potez ondje,pravac tamo.Bez reda,bez broja.
Nije u stanju ni sanjat pa gdje će išta drugo?!
Nema smisla...nema smisla....
Što je htjela ovime kazati?!
Ono što se riječima ne da kazati.
Ne zna ni sama.
Bezveze.
Post je objavljen 30.05.2010. u 22:07 sati.