Marketing
Tunel Paulovac: Svjetlo na kraju tunela ...........(su farovi nadolazeceg vlaka)
Dakle "nebo je bilo boje telke podeene na prazni kanal" ili jos bolje obina nedjelja popodne kad su se poele odigravati male sitnice koje su dovele do ovog incidenta.
Dok je vecina ljudi spavala potaknuta preobilnim ruckom i sanjali da su konacno upali u nekakav reality show, pala je i misao u naem lokalnom cyberspace-u (ili ti "Mrei"- ili ti gomili nedunih raunala uhvaenih wireless signalom).
Bila je to posve obina misao koju pomisli svaki obini biciklist barem 100puta na dan, ali pad ove misli je vrlo glasno zatutnjao u tada bliskoj budunosti.
Netko je zavapio "Jel se ide kam!".
Ono to pospani mjetani nisu ni sanjali da im se dogaa taj as je bila puka stvarnost. Wireless signal mree je odmah poeo pojaano zraiti sve itelje P.Sesvete jer su ubrzano stizali elektroniki glasovi podrke od ekipe na crack-ani Commfort (nae Cyber okupljalite).
Dr@gon, Herkul, Maria, Kruno (jos nema pravi mreni nadimak), Bugatti Veyron, Dna... a nenavedeni su tek za nekoliko sati poeljeli da su bili u ovom popisu. Srea njihova.
Naa evakuacija iz sela se trebala desiti u 16,00 ali zbog nepredvidljivosti i Murphijevih zakona krenuli smo i pol sata kasnije. Brzinom od 25km/h ili (sporou od 6,94m/s) krenuli smo prema Klotru. Dalje su se samo izmjenjivale table Budanevice, Prugovca, Suhe Katalene i Sirove Katalene.
Moram priznati da u utrkivanju na nizbrdici sa prugom na dnu prije Sirove Katalene smo postigli brzinu od 65km/h (18,06m/s) i onda skok preko pruge jer je na lijevoj strani prilaza prugi jama koja uzrokuje odvajanje od zemlje preubrzanog dvokotaa.
U Sirovoj Kataleni na krinom krianju smo skrenuli lijevo i dalje nakon tankanja vode na lokalnom groblju nastavili do tunela Paulovac. Tunel nije ba zamiljen kao turistika atrakcija (iako bi posrnuli h morao i to razmotriti) pa je potrebno prokriti put kroz grmlje do samih tranica, i paziti da se ne upadne u odvodni kanal.
Tunel je izgraen negdje pred 50 godina, navodno dvaput obzidavan sa ciglom i dugaak je 360m. Neznam zato to nismo oekivali, ali u tunelu je uasno mrano ve od poetka. Sa svoda padaju kapljice vode. Nikakvog ivota unutra (ni zmija nasreu). Vrlo sablasno pa je trebalo osobnim primjerom nagovoriti ostale da se prepuste gostoprimstvu tunela.
Preciznim prouavanjem tranja adrenalinom prepunih prestraenih piljskih ljudi su graditelji tunela doli do zakljuka da na svakih 25m treba staviti udubljenja na obje strane.
No naim praktinim zapaanjem kod konkretnog problema morali smo zapaziti da je piljski ovjek oito bri od nas, a jo bolje smo zapazili da je teko zapaziti tu mranu rupu kod bezglavog tranja kroz mrak gonjen farovima pobjenjelog kriavog metalnog stanovnika tog tunela.
Herkul je imao jaku rasvjetu na mobitelu pa nam je to pomoglo primjetiti rupu i sakriti se kojih 5sekundi prije nego je grdosija protutnjala uz nas. Za nas je tih 5s bilo tolko dugo da sam se naglednuo van da moda nije voza zaustavio vozilo da porazgovara s nama o moguim alternativnim zavrecima ovog biciklistikog putovanja.
A i briga da nije mozda ponestalo volje graditelja za rupama ispred nas gdje je bila naa druga polovica grupe. No oni ispred su ocito rupu primjetili odmah ispred sebe cim sam ja poeo kriati da treba bjeati.
A dalje je sve bilo kao i kod svake uobiajene biciklijade. Povratak preko Sirove Katalene, Budrovca, Kalinovca i doma smo. Jest da je u planu bilo prebacivanje od tunela preko velikih brda direkt do epelovca pa do urevca i onda dalje. Ali smo od toga odustali jer je bilo vec 7 sati i mozda onda na povratak ne bi bio ba dobro doekan doma.
Post je objavljen 29.05.2010. u 16:25 sati.