Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svijetskemisterije

Marketing

MISTERIJI

Pobjednik je tema MISTERIJI sa vaših 39% glasova.

Srebrni diskovi, plamene kugle, sjajni mač... Samo su neke od neobičnih pojava na nebu s kojima su se u drugome svjetskom ratu susretali saveznički i njemački ratni piloti vjerujući da su - tajno oružje protivnika!

PREŽIVJELI PILOTI SVJEDOČE
Zadatak 115>> ušao je u povijest američkog zrakoplovstva kao "Crni ćetvrtak". On je bio jedan od najtragičnijih događaja koji je nanio velike gubitke američkim bombarderima. Okolnosti pod kojima se odvijao "Zadatak 115" je najistraživaniji slučaj u povijesti američkog zrakoplovstva. Ova je akcija postala jedna od najtragičnijih u povijesti američkih zračnih snaga. Na zadatak je poletjelo 257 aviona, a vratila su se u bazu 192. Od tog broja, njih 142 su bila oštečena. Samo 50 bombardera nije pogođeno mecima iz njemačkog oružja. Život je u toj akciji izgubilo 590 zrakoplovaca.


POJAVIO SE OBLAK "SREBRNIH DISKOVA"
14, listopada 1943. godine preletjelo je 257 letećih tvrđava - bombardera njemačku granicu da bi bacilo svoj smrtonosan teret na grad Schweinfurt u kojem su se nalazile tvornice njemačke vojne industrije. Znatno ispod sebe, piloti su ugledali, kako su bili uvjereni, eskardilu njemačkih lovaca koja se dizala da bi ih napala. "Napalo nas je šest eskardila Messerschmidta-109. Bio je to koordinirani napad, najbolji koji sam ikad vidio. Koordinacija leta im je bila fantastična, a tehnika leta vrhunska. Na nekih 50-ak metara ispred mene, pogođen je naš bombarder. Plamen je zahvatio avion, a pilot je skočio s padobranom... Očekivao sam trenutak kad će biti pogođen i naš avion. Za strah nije bilo vremena, iako sam mislio da se neću vratiti živ u bazu. Uhvatila me neka čudna ravnosušnost...! svjedoči jedan od preživjelih sudionika "Zadatka 115" pukovnik Budd Peaslee. Usprkos gubicima, američki su se bombarderi približili Schweinfurtu, cilju svog napada. "Nalazili smo se odmah iza vodeće formacije bombardera. Zadržali smo pravilan poredak naših formacija, ali jedna od grupa spala je samo na dva bombardera. A iz baze ih je poletjelo 20 više... Njemački lovci su nas napadali iz svih pravaca. Našli smo se u vatri njihovog oružja. Vrijeme, koliko je mogao trajati njihov napad, već je davno prošlo, ali su oni dalje bili uporni. Ispod nas su bljeskale eksplozije naših bombi, koje su rušile Schweinfurt..." A tada se dogodilo nešto neobjašnjivo. Na visini većoj od 5500 metara, među bombarderima, lovcima, raketama i padobranima, pojavilo se nešto posve nepoznato. Piloti i mitraljesci pažljivo su promatrali nebo u očekivanju napada njemačkih lovaca. Svi oni bili su iskusni vojni veterani. Ne jedan, ne nekoliko već cijelu grupu bombardera okružila je formacija nečega što u zraku ne bi smjelo postojati. To nisu bili lovci, ni bombe, ni rakete, ni metci, ni krhotine pogođenih aviona, ni članovi njihovih posada, koji su iskočili iz njih koristeći padobrane. U službene arhive američkih zrakoplovnih snaga taj je događaj ušao kao "jedan od najzagonetnijih incidenata u drugome svjetskom ratu", kao zagonetka koja nikad nije rješena ni do današnjih dana. Piloti i ostali članovi, vidjeli su kroz pleksiglas pilotske kabine "oblak diskova" na pravcu leta 384. eskardile, koji im se približavao. Posade aviona su iznenađene čudnom pojavom međusobno provjeravale da li je doista stvarno ono što vide. "Diskovi" u oblaku bili su srebrne boje. Promjer im je iznosio oko 7.5, a visina 2.5 centimetara. A tada se dogodilo nešto "nemoguće". "Boeing B-17" broj 026 se velikom brzinom približio "oblaku diskova". pilot je naglim manevrom pokušao izbjeći direktan sudar, ali bez uspjeha. Kasnije je pilot u istrazi svjedočio: "Moje je desno krilo proščo kroz sam oblak, ali to nije imalo nikakvog učinka ni na motor, ni na krilo aviona": U kasnijem ispitavanju, pilot je tvrdio da je jedan od diskova udario u pilotsku kabinu, ali ni pilot, ni članovi posade nisu čuli pri tome nikakav zvuk, ili eksploziju bilo kakve vrste. Pilot je isto tako tvrdio, a to su potvrdili i ostali članovi posade, da su iza diska letjele, također u formaciji oblaka, crne krhotine raznih veličina.

Ispitivanje u svezi ovog incidenta dobila su oznaki "Top Secret". U dokumentu vezanom uz ovaj incident se dalje navodi: "I ostali avioni su primjetili da lete kroz oblak srebrnih diskova, ali nisu zabilježena nikakva vidljiva oštećenja. Diskovi i krhotine zabilježeni su u još dva navrata, ali se nije moglo utvrditi njihovo porijeklo" U dokumentu postoji i bilješka u kojoj se navodi: "Ispitivanja su pokazala da su srebrni diskovi, opisani od posada aviona iz misije 115, viđeni u jednom slućaju prije, a u drugom slučaju nakon 15. listopada 1943. godine." U arhivima njemačke avijacije nisu nađeni nikakvi tragovi sličnih bliskih susreta, a ovaj savezniučki izvještaj je i dalje ostao tajan, a u arhivu zrakoplovnih snaga ostao je i dalje pod oznakom "neobjašnjen."

"VATRENE KUGLE" PRATE SAVEZNIČKE AVIONE
Pojava neobjašnjivih srebrnih diskova pokrenula je specijalnu istragu, kako bi otkrila što se krije iza tog fenomena. Međutim, usprkos svih napora, misterij nije nikada razjašnjen. A sve je započelo još 1940. godine, kad su se na nebu dešavale doista čudne stvari. Saveznički piloti su susretali neobična, obojena svjetla kružnog oblika, diskove koji su lebdjeli u zraku, letjelice fantome. Vjerovali su da se radi o njemačkom tajnom oružju. Njemački piloti su vudjeli isto takve misteriozne letjelice, a mislili su da su one - savezničko tajno oružje. Nitko ne sumnja u realnost uočenih fenomena, međutim, koliko je poznato, njihova priroda nije ni do danas otkrivena. "Nacisti su lansirali na noćno nebo iznad Njemačke nešto što do sada nismo vidjeli", glasile su učestale poruke savezničkih pilota tijekom, 1944. i 1945. godine. Tajanstvene letjelice kao da su se zalijepile za krila savezničkih aviona u zračnom prostoru Trećeg Reicha. Piloti su koristili izraz "Foo fighter", da bi označili nepoznate leteće objekte ili pak druge čudne fenomene s kojima su se susretali tijekom letova. Njemački izvori spominju misteriozne letjelice pod imenom "Fuerball"-dakle kao "plamenu loptu". "Plamene lopte" bi se pojavljivale iznenada i kilometrima bi pratile savezničke avione. Činilo se kao da su teledirigirane. Nitko nije znao o čemu se zapravo radi. Pojavljivale bi se iznenada da bi pratile kilometrima savezničke avione. Činilo se kao da se njihovim letom upravlja sa Zemlje korištenjem radiosignala. Poručnik Schluert iz 45. američke borbene eskardile navodi u svom izvješču da je njegov avion u noći 23. studenoga 1944. pratilo "10 loptica crvenog plamena". Piloti Henry Gibblin i Walter Clearly javili su komandi da su tijekom noćnog leta 27. rujna 1944. godine u blizini Speyera, ugledali ogromno, "plamteće svjetlo", koje je preletjelo iznad njihovog aviona brzinom od 400 kilometara na sat. Glasine o misterioznim njemačkim letjelicama postajale su sve učestalije. Većina tih izvještaja slaže se najmanje u dvije značajne točke: Svi oni govore da su "leteće kugle", prema svemu sudeći, poletjele sa Zemlje, a kad bi se priblližile savezničkim avionima, došlo je do poremećaja rada njihovih elektrouređaja i do prestanka rada svjećica avionskih motora. Prema nekim, nepotvrđenim vijestima, na taj način izazvani problemi u radu elektroinstalacija prouzročili su rušenje nekoliko savezničkih aviona. Kad su uočene te pojave, Saveznici su pretpostavljali da se u slučaju "plamenih kugli" radi o elektrostatičnim nabojima. Nakon što je ta teorija bila oborena, počelo se vjerovati da su "plamene kugle", njemačko ili japansko tajnbo oružje, koje bi trebalo onemogućiti djelovanje savezničkih zračnih snaga. Javile su se teorije koje su tvrdile da su "Foo fighter" dio psihološkog rata, koji treba unijeti nesigurnost u redove saveznika. Na kraju, kad nitko nije bio u stanju razriješiti misterij "Plamenih kugli", Komanda američke 8. armije i Komanda britanskog ratnog zrakoplovstva su došli do zaključka da su "plamene kugle" rezultat - masovnih halucinacija. Zanimljivo jest da su plamene kugle nestale s neba nekoliko tjedana prije završetka drugoga svjetskog rata. Još je, međutim, zanimljivije da su se pojavile između 1946. i 1948. godine iznad zapadne Europe i Skandinavije, gdje su zabilježeni mnogobrojni bliski susreti prve vrste. Mnogi ljudi, među njima su bili i brojni piloti te osoblje na radarima, izvještavali su o pojavama nepoznatih letećih objekata u obliku cigare ili pak diska. I u SAD-u je bilo takvih bliskih susreta. Tako je, na primjer, Harold Dahl prijavio svoje viđenje objekata u obliku tanjura koji su letjeli u smjeru kanadske granice. Tri dana potom, leteći tanjuri su viđeni iznad slapova, u jednom planinskom lancu u državi Washington, koji su, također, letjeli prem granici s Kanadom. Tada se mnogo nagađalo nije li Amerikancima i Rusima temeljem nacrta što su ih našli kod Nijemaca, uspjelo sagraditi novu vrstu letjelica u obliku diska.
ORIGINALNA snimka jednog lovca okruženog svjetlosnim loptama

Evo još par slika:



FOO FIGHTERS
Vijesti o pojavama "Foo fightersa" dolazile su tijekom drugog svjetskog rata iz raznih dijelova svijeta. Izvještaji o tim pojavama s bojišta na Pacifiku se nešto razlikuju od europskih. Prema njima "Foo fighters" su "goreće sfere koje jednostavno vise u zraku", a tek ponekad slijede avione. Jednom je priliko topnik na avionu "B-29" uspio pogoditi jednu od tih "plamenih kugli", koja su potom razletjela na nekoliko velikih komada. Oni su pali na jednu zgradu, koju je potom zahvatio požar. Evo nekoliko vijesti o "Foo Fightersima" iz raznih dijelova svijeta:

- U rujnu 1941. godine poljski brod "S.S Pulaski" je prevozio engleske vojnike u vodama Indijskog oceana. Tom su prilikom dva mornara ugledala "nepoznatu, plamenu loptu, koja je sjala zelenkastim svjetlom. Bila je velika poput punog Mjeseca"

- Avionu Australskog kraljevskog zrakoplovstva, koji je letio iznad Tasmanije, sredinom 1942. godine približili se nešto u obliku mača što je blještilo sjajem nalik na broncu. "Mač" je pratio avion nekoliko minuta, da bi naglo promjenio smjer leta i nestao u oceanu.

- Ufolog Leonard H.Stringfield, koji je nekada bio američki obavještajni časnik, svjedoči o gotovo fatalnom bliskom susretu koji je doživio krajem drugoga svjetskog rata. Kad se avion "Curtiss-Wrighz C-46" u kojem je letio približio 18. kolovoza 1945. godine japanskom otoku leo Jima, ugledali su tri sjajna objekta u obliku suze kako im se približavaju. Instrumenti za navigaciju u avionu su podivljali, a avion je naglo počeo gubiti visinu. Posadi i putnicima je bilo rečeno da se pripreme za iskakanje iz aviona, a tada su objekti iznenada nestali kako su se i pojavili. U tom trenutku isntrumenti i motor aviona opet su radili normalno.

Post je objavljen 17.05.2010. u 14:28 sati.