Pregled posta

Then I heard your heart beating, you were in the darkness too, so I stayed in the darkness with you!

Lajn, pravda, broj 5, plave oči, čokoladice, jana s okusom jabuke, bijela majica, nightwish, belot, kiša.


Možeš to nazvati avanturom iz nekog romana, tuđom prašnjavom željom, no ja ću to nazvati uspomenom.

Druženje, razgovori. Upoznali su se oko ponoći. Belot koji ona nije znala igrati, preskočila je te je otišla oprati kosu.
Kad se vratila, čula je poznato ime. Ali samo ime. Nakon prezimena, počela je razmišljati o abecedi. Osjetila je neki čudan osjećaj, bila je šarmirana. Čisto prijateljski. U starim prostorijama, počeli su odlasci na spavanje. Tako je krenula i ona i njeni prijatelji. No, on je odlučio uvjeriti nju kako zbilja postoji krevet više. Došli su do njegove sobe, gdje je spavao i njegov prijatelj. Tiho, zamijetio je da je ona samo u čarapama. Doda joj papuče i prisili je da ih obuje. Sada je mora otpratiti, jer, tako to rade kavaliri. I da, otpratio ju je do vrata njezine sobe, no prije toga ga je zagrlila.
Njena je prijateljica pozvala njega da uđe u sobu, da pričaju svi zajedno još malo. Budući da je ona morala spavati na podu i snalaziti se sa samo dvije deke, on odluči s trećeg kreveta njihove sobe donirati jastuk. Sada mislim, bilo je to promišljeno, iako je tvrdio da ne može spavati na jastuku. Stavila je vodu s okusom jabuke kraj svog ležaja.
Nakon duge priče, zaspali su, uz otvoren prozor.
Kiša je lila, zaključiti se dalo po zvuku i naravno, njenom mirisu. Bili su odvojeni, no, i dalje pokriveni jednom dekom. Čula je neartikulirane zvukove koji su dopirali s jednog od kreveta. Ona se počela smijati, a on, koji se sve vrijeme pravio da spava, nadovezao se na njen smijeh. On je uzimao čokoladu.Tišina. Pokušaj spavanja, no on osjeća da ona drhti. Stisne je nježno uza se, a njena glava smjestila se malo iznad njegova srca. Mogla mu je čuti otkucaje koji su je uspavljivali. Tako su zaspali.
Probudili su se sat vremena kasnije. Sada smješteni lice uz lice, on joj prilazi i nježno je poljubi. Osjetila je one trnce koji se rijetko osjećaju. Bili su distancirani i bliski u istom trenu.
Tako su zajedno, s poljupcima dočekali jutro, dan.
Probudila se u njegovu naručju i ostavila trag na vratu, kao i on njoj.
Cijeli dan bio je popunjen obavezama, stoga su se samo nakratko vidjeli. Nisu koristili riječi. Pogledi su bili dovoljni.
U dvorani gdje su se mnogi borili za što bolji uspjeh, međusobno su on i ona tražili blizinu. Iako bi među njima bili nepoznati ljudi, stajali bi tamo, što bliže jedan drugome.
Vampir i vampirela istog su dana, u dvorani i otkriveni.
Došla je nova večer. Novo druženje.
Krećući se obalom, tražio je njenu blizinu, ne može se reći da ona nije. Dodiri ruku, slučajni, gotov nehotični a tako očiti i namjerni.
Nova igra karata je započela. Zamolio je da sjedi kraj njega. Sjela je, zatim je to ispalo više kao da ona sjedi iza njega, dok on vodi igru, na koju niti nije fokusiran jer je zapravo naslonjena na nju i traži njenu nježnost. Nježno se spusti na njene noge, zapravo, rekla bih, ležao je na podu (nogama ispod staklenog stolića) tako da mu je glava bila na njenim nogama. „Use somebody“ .. „Lajn“ – „nije“ – „..molim te, samo reci da sam u pravu“ – „ili?“ .. ona je spustila glavu, kako bi ga poljubila. Zajedno su proveli još jednu noć. Nerazdvojni. Zadovoljni. Povjerila mi se, kako je on zbilja dobar, u svakom smislu te riječi. Također mi je rekla kako se često budila, a on bi minutama bio budan kraj nje, sve dok ponovo ne bi zaspala.
Bilo je 6.oo h. Ona se probudi, probudi i njega. On je prati do sobe držeći je uz sebe sve do njenih vata. Ruke stavi njoj oko struka i poljubi je.
Nakon ulaska u sobu, zaspala je do 8.oo h.
Ujutro su se opet podržavali formalni sastanci. Sada on dolazi na pozornicu a svačije oči uperene su u njegov vrat. Svi zovi njeno ime. Sa pozornice on traži njene oči, no ona nakon pogleda nastavi razgovarati s prijateljicom do sebe.
Vrijeme za odlazak. Pozdravila se s prijateljima. A znala je da je on svih njih odvajaju još samo minute. Sve što je još željela jest pozdraviti se s njime. Došli su ispred ulaza gdje je sjedio uza zid. Čitao je manju verziju knjige „Jebe mi se“ . Tu je knjigu ona odavno pročitala, te su nakratko pričali o njoj. Prijatelji uz nju, pričali su s njim o njegovu vratu. On na tren prestane i njegove plave oči gledale su u njene. Bez treptanja.
Sjela je kraj njega, da tamo provede koju minutu. Nakon toga nadređeni su rekli kako je vrijeme za polazak. Ona se digne izgrli prijatelje. Sada se on digne, no budući da je stajao na stepenici više, ona je bila preniska kako bi ga zagrlila. Ionako je bio dovoljno visok za nju. On stane tik do njenog tijela, na istoj stepenici. Stavi joj ruke oko struka, digne je i nosi dvije stepenice niže, k prijateljima. Tu je zagrli i poljubi. Zatim joj ruke drži oko struka, pričajući s prijateljima, dok je njena glava bila naslonjena na njegova prsa. Ona je svake minute molila za još jednu minutu, jer joj je tada bilo lijepo. Iznimno. Sada zbilja moraju ići. Još jedan pozdrav s prijateljima. On je zagrli. „Oćeš bedž?“

„..pojest ću te!“ – „.. to već gotovo jesi ;) „

Samo smijeh, jako lupanje srca i… odlazak!


Post je objavljen 11.05.2010. u 14:55 sati.