Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/podloga

Marketing

Može u Beču i Parizu, ne može u Rijeci

izvor: NOVI LIST
Nela VALERJEV OGURLIĆ
Datum objave: 11.5.2010 u 07:03h

Može u Beču i Parizu, ne može u Rijeci

Konzervatori protiv Radoičića

Slikar Vojo Radoičić trebao je na Pavlinskom trgu postaviti skulpturu broda i oslikati fasadu zgrade kao pozadinu, ali su se ispriječili – konzervatori i ta je ideja sada dovedena u slijepu ulicu

Sva sreća da čuveni austrijski arhitekt i slikar Friedensreich Hundertwasser nije živio u Rijeci. Jer da jest, vjerojatno njegove valovite šarene građevine, poznata turistička atrakcija Beča, nikad ne bi dobile suglasnost konzervatora.

Hundertwasser je za prijatelja i suradnika imao poznatog riječkog umjetnika Vjekoslava Voju Radoičića, s kojim je ostvario nekoliko zajedničkih projekata. Najveći je dvanaest metara dugački brod »Dobro more« u naselju Blumau u Štajerskoj.
Image and video hosting by TinyPic
Ako se radi o umjetničkoj intervenciji na pročelju unutar zaštićene zone, tada je svaka umjetnička intervencija u Starom gradu a prirori onemogućena

Po uzoru na to djelo, kojem je Hundertwasser nadjenuo hrvatsko ime, a Radoičić ga oslikao, riječki je umjetnik na Pavlinskom trgu u riječkom Starom gradu zamislio postaviti i njegovog manjeg brata – tri metra dugačak i jednako toliko visok ruzinavi željezni brod istoga naziva. Osim željezne brodske konstrukcije, Radoičićevo djelo uključuje i likovnu intervenciju na fasadi zgrade na Pavlinskom trgu koja je trebala biti oslikana u prepoznatljivom stilu autora, ali se na putu realizacije projekta koji je trebao biti dovršen ovog ljeta ispriječio – Konzervatorski odjel Rijeka.

Na adresu Odjela za kulturu Grada Rijeke koji je – sukladno opredjeljenju Grada da se javni gradski prostori oplemene postavom skulptura suvremenih autora – angažirao Voju Radoičića, krajem travnja stigao je dopis u kojem se daje suglasnost za postavljanje skulpture na predloženoj lokaciji, ali se likovna intervencija na pročelju građevina u pozadini ocjenjuje neprihvatljivom.

Neprihvatljivost konzervatori obrazlažu činjenicom da se građevine na adresi Sokol kula 4 nalaze u A-zoni, zoni zaštićene cjeline (zoni izuzetno dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture), pa ukoliko je likovna intervencija na pročeljima sastavni dio prezentacije umjetničkog djela, sugeriraju da se za realizaciju projekta iznađe alternativna lokacija.

Osim likovne intervencije, neprihvatljivim je ocijenjen i oblik postamenta skulpture kojeg je oblikovao arhitekt Vladi Bralić, kao autor projekta uređenja cijelog Pavlinskog trga i Ulice Janeza Trdine, što je posao kojeg vodi Odjel gradske uprave za urbanizam.

U oba gradska odjela ovakav stav konzervatora dočekan je s konsternacijom, jer je realizacija projekta njime dovedena u slijepu ulicu. No, pročelnik Odjela za urbanizam Srđan Škunca ipak se nada dobrome ishodu.

– Vrlo smo iznenađeni tvrdim stavom konzervatora, jer upravo Pavlinski trg u Starom gradu nudi situaciju u kojoj bi predložena likovna intervencija Voje Radoičića bila dobrodošla. Naime, riječ je o trgu koji je veoma heterogen po svome arhitektonskom statusu, pa bi upravo ta likovna intervencija mogla postati ona žarišna, fokalna točka koja bi pobudila interes ljudi da se na trgu zadržavaju.

I postament je oblikovan tako da ljudima omogući neposredan kontakt sa skulpturom, da kraj broda sjede, kruže i hodaju, ali očito je da konzervatori nisu na taj način očitali projekt, niti se pokušali približiti analizi stanja koje opravdava predložene zahvate, što je razočaravajuće. Smatram da je prije konačne odluke u najmanju ruku trebalo sjesti i zajedno s nama, kao podnositeljima zahtjeva, raspraviti situaciju, zbog čega sam zatražio sastanak u Konzervatorskom odjelu. Nadam se da će do njega i doći do kraja tjedna, kad se pročelnica Lillian Stošić vrati s godišnjeg odmora – kaže Srđan Škunca.

I u Odjelu za kulutru nadaju se promjeni konzervatorskog stava, jer ako se kao jedini razlog odbijanja predloženog rješenja navodi činjenica da se radi o umjetničkoj intervenciji na pročelju unutar zaštićene zone, tada je – kažu – svaka umjetnička intervencija u Starom gradu a prirori onemogućena.

– Specifičan identitet određene lokalne sredine tvore upravo kultura i umjetnost. To možemo iščitati iz radova mnogih stvaralaca koji su svojim djelima na jedinstven način obogatili gradove. Friedensreich Hundertwasser, Antoni Gaudi, Claes Oldenburg, Joan Miro, Richard Serra, Alexander Calder, Anish Kapoor – samo su neki od njih, kaže pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić i dodaje kako život u gradu podrazumijeva dinamičan proces u kojem su kreativnost zajednice i kulturna praksa glavni indikatori vibrirajućega, održivoga i ugodnoga grada za buduće generacije.

– Grad je neophodno sagledati kao prostor gdje zidovi oblikuju scenu za javni gradski život. Javni gradski prostor po svojim osobinama i po svojoj funkciji služi javnoj svrsi, omogućuje socijalnu komunikaciju, pristupačan je i otvoren svima.

Naša je želja oplemeniti takve prostore i gradsku jezgru učiniti živom i vitalnom, kroz skladan suživot gradske prošlosti i sadašnjosti, u čemu posebno mjesto imaju kultura i umjetnost. One moraju postati dijelom otvorene scene, a ne isključivo smještene u muzeje i galerije.

Radikalan stav konzervatora

Suvremene teorije urbanizma mahom ističu da skulptura, poput žive prirode, na otvorenom prostoru dolazi u bliži dodir s čovjekom i društevnim životom tako da i sama sudjeluje u društvenom životu grada na aktivniji način od skulpture u muzejskom prostoru. K tomu, poznato je od starog Egipta i antičkog razdoblja pa sve do današnjih dana da gradska skulptura ima golemi značaj u razvijanju likovne i umjetničke kulture grada. Naravno, i u riječkom Starom gradu skulptura priznatog umjetnika trebala bi oplemeniti sadržaj i kompoziciju starih trgova i ulica, dati im individulanost i pridonositi važnom procesu njihove revitalizacije.

Konzervatorski odjel u Rijeci suglasan je s postavljanjem skulpture Voje Radoičića na Pavlinskom trgu, ali ne i s prijedlogom oblikovanja postamenta i likovnom intervencijom na pročelju zgrade na adresi Sokol kula 4. Budući da ta intervencija sa skulpturom broda čini likovnu cjelinu, de facto se uskraćuje suglasnost cijelom projektu, uz obrazloženje da predloženo oblikovanje postmenta i likovna intervencija na pročeljima građevina nisu prihvatljive jer se cijeli trg nalazi u prvoj zoni zaštićene cjeline Starog grada.

Smatram da takvo mišljenje Konzervatorskog odjela u Rijeci sadrži vrlo zanimljiv i vrlo radikalan stav kojeg treba ozbiljno razmotriti i to prije svega stoga što u ostalim europskim gradovima i njihovim starim jezgrama nalazimo različite primjere suvremenih skulptura, pa čak i vrlo smjelih likovnih intervencija na pročeljima.
Kapric i mjerila

S obzirom na to da znam gdje živim nisam iznenađen stavom konzervatora. Više bi me čudilo da je sve prošlo »lišo« i da su svi zadovoljni. Mislim da to što radim oplemenjuje i ne vodi ni u kakve konfliktne situacije, no rodio sam se u ovo doba u ovoj zemlji pa ih očito ne mogu izbjeći. Mislim da se u ovom slučaju radi o najobičnijem kapricu i mjerilima koje nemaju veze niti s kulturom, niti s umjetnošću, niti sa zaštitom povijesnog nasljeđa, već potrebom da se obezvrijedi nekoga tko nije simpatičan ili podoban po drugim kriterijima.

Moja je ideja bila napraviti stari ruzinavi brod koji simbolizira starost našeg grada, a slika na pročelju dolazi kao optimistična vizija nekog boljeg, budućeg vremena. No, ako to netko ne želi, ili mu moja malenkost smeta, ja se sigurno neću nametati. Sve u životu sam stvorio s vlastitih deset prstiju, bez da sam se ikome nametao i igdje gurao, pa će tako biti i ovom prilikom.
Štite grafitere

Ne vidim ništa sporno u prijedlogu likovne intervencije Voje Radoičića, već upravo suprotno: smatram je dobrodošlom i mislim da je treba dopustiti. Radoičić je jedan od naših tipično riječkih, primorskih slikara, on je slikar vedrine i mislim da nam među toliko sivih fasada upravo ta vedrina nedostaje.

Stav konzervatora zbilja teško mogu razumijeti jer mi se, nakon svega što se dogodilo u Starom gradu, tako tvrdo inzistiranje na zaštiti nekih segmenata, često bez prave vrijednosti, čini besmislenim. Pavlinski trg nema povijesnu vrijednost jer je devastiran odavno, a sigurno je nemaju ni likovne intervencije neznanih junaka u obliku grafita na istim tim pročeljima koja odjednom treba zaštititi od Radoičića!

Da stvar bude još teže shvatljiva, ta ista konzervatorska služba istodobno ne poduzima ništa da spriječi devastaciju nekih neupitno vrijednih građevina, ondje gdje se to od njih očekuje. Jedan od takvih primjera je bivši hotel »Emigranti« na kojem se osim problematiýýno obojene fasade dogodila i nedopustiva nadogradnja, a postupak zaštite pokrenut je tek na intervenciju Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, i još nije napravljeno ništa da se to otkloni.

To očito nikome ne smeta, kao što ne smetaju ni kolorističke intervencije vlasnika kafića na povjesnim zgradama. Izgleda da je bolje kad vlasnik lokala svoj dio fasade oboji kako mu se sviđa, jer na to nitko ne reagira, kao što ne reagira ni na postavljanje klima uređaja, antena i sličnih »dekorativnih detalja« po zaštićenoj cjelini i povijesnim zgradama.

Post je objavljen 11.05.2010. u 10:25 sati.