Marketing
Prikaza u Kukuljanima
Malo, bijelo, sluzavo i svjetlee "neidentificirano" stvorenje, iako se ve nekoliko dana ni ne oglaava, ni ne prikazuje, kod mjetana sela uz Rjeinu, ali i ire, izaziva veliku panju. Poetne prie, u meuvremenu prepriane hiljadu puta, po sistemu narodne predaje doivjele su nesvakidanje modifikacije, pa se o "neidentificiranom" ve moe tota uti, nerijetko i ono to nema nikakve veze s temeljnim dogaajem. A sve je poelo sasvim obino. Kukuljanske djevojice i djeaci Gloria Zaharija (11), Darko Lukin (13), Boris Jureti (17), Andrea Vrabi (14), Jelena Jureti (12) i Virna Kukuljan (11), proveli su jo jednu dosadnu subotnju veer na autobusnoj stanici smjetenoj na ulazu u selo, svome omiljenom okupljalitu. I onda su, jo uvijek niim izazvani, ali i sasvim iznenaeni nagonom za tetnju, jer inae to im nije uobiajena radnja, odluili oko 19.30 sati proetati cestom u smjeru susjedne Trnovice. "I idemo mi tako, u prvoj grupi, Darko, Jelena i ja, a iza nas ovi drugi, kad odjednom na Batici ugledasmo nekakvu svjetlost koja dolazi iz ume. Okrenusmo se prema njoj i na jedno petnaest - dvadeset metara vidimo neto bijelo, visine oko pola metra, sa glavom na kojoj su se vidjele samo oi koje su sad bile crvene, sad zelene, sad florescentno bijele kako kraj drveta stoji i gleda na nas. Darko je bio na dva metra od njega, on se skamenio, a mi smo vritei poeli bjeati na cestu", pria Glorija. "Bjeala je i ova grupa iza nas, to udo je cviljelo, lupalo i grebalo s onim rukama gdje su mu umjesto prstiju bile kao kande i sve je po boku klizilo za nama, jako puui, svetlei i bijelei se, kao da ga je neko cijelog posuo branom. Onda je i Darko nekako pobjegao, pao na cestu i poeo histerino vritati, mi smo ga podigli i nekako pobjegli do autobuske stanice, a to je letjelo za nama. Mislim, letjelo, ma ne po zraku, ve po zemlji, vuklo se po boku takvom brzinom da se ustvari vidjela samo ta bjelina kako klizi za nama. Od stanice smo pobjegli pred kapelicu, ludi od straha, ma to je sad dolo iz kanalia koji izmeu kua vodi do tog umarka, gdje smo ga prvi put i vidjeli. Onda smo pobjegli na drugi kraj sela - do malinice, a to je dolo za nama. Kad smo ve bili ludi od straha, Andrea nam je rekla da to sjedi na ogradi od jedne stare kue, odjednom je odljigavilo preko naega mostia i nazad u umu. Ne mogu vam rei koliko smo se prestraili, a trebalo je poi kui. Nekako smo doli, plaili smo se da nam niko nee vjerovati u to to nam se dogodilo, te nikome nismo tu no nita ni govorili", pria Gloria Zaharija. No, kako klinci rijetko to mogu sakriti roditeljima, a njihov strah bio je vie nego vidljiv, roditelji su vrlo brzo saznali itavu priu. "Moja Andrea je dola kui sva blijeda, na moje inzistiranje ispriala mi je itavu priu.
Prvo sam joj rekla da prestane izmiljat, no kako nije odustajala ak sam joj i zaprijetila batinama, totalno iivcirana takvim glupostima. Ali, iz minute u minut njezin je strah rastao umjesto da se stiava i onda sam iznova zatraila da mi prepria itav dogaaj i shvatila sam da dijete ponavlja priu od rijei do rijei, tresui se kao prut i ja joj vjerujem. Tim vie to su i ostala djeca roditeljima ispriala identinu priu kae Andreina mama Dunja, dodajui kako su tu itavu no psi bjesomuno lajali,osjealo se neto udno u itavom mjestu, a klinci koji su imali bliski susret s "neidentificiranim" spavaju s roditeljima, ni u ludilu ne pomiljaju na izolaciju u vlastitoj sobi. Kako je ostatak drutva jo bio u koli, Gloria nas je odvela do mjesta zbivanja i pokazala drvo iza kojeg je izvirio "bijeli stvor bez nosa i usta, s ogromnim raznobojnim oima i nogama koje kao da nisu noge nego umjesto stopala ima neto okruglo" i na drvetu su lijepo vidljivi tragovi kandi, a ispod drveta dubok vodoravan trag kao da je netko vukao balvan. Vjerujte, jezovito, tim vie to na kori drveta uistinu postoje tragovi nekakve osuene i skorene sluzi, a klinci se lijepo rekli da se "strani malian" ljigavi. U 14:20 pristigli su i ostali akteri prie iz kole, te smo upitali Darka to je to bilo. "A ta ja znam ta je bilo, strano sam se uplaio, pa ja sam bio na dva metra ispred toga, to je cviljelo, lupalo, bljeskalo, a ja se nisam mogao pomaknuti. Jo se bojim, jo me je strah i mi, kad padne mrak, uopte ne izlazimo iz kua. Ne znam dali bi preiveli opet isto, i onda sam se sruio jeli od straha, od oka ili neega drugog. A znate ta, nama nitko ne veruje, ali to je stvarno bilo tako. ta je to bilo, ni je sam ne znam, ali znam da sam ga vidjeo i uo. Idue vee smo vikali s ceste - mi te se ne bojimo, pokai se, a ali se to se ni pokazalo ve je iz ume lupalo, vriskalo i ta ti ja znam ta ve ne". Da nisu samo djeca imala bliski susret s "neim tim" potvruje i gospoa Ivka Kukuljan zvana Miica koja je imala slino iskustvo krenuvi jedne noi u talu "Ula sam unutra, kad ono s poda gdje je nekad bilo sijeno, ujem nekakvo puhanje, kao da neko kalje, hripe, ali nije ovjek ve nekakav glas, ne mogu vam opisat kakav, stravian", govori Miica i nastavlja, "nisam ja ekala da se to pokae, nisam ga videla ali sam ga ula, pobjegla sam to sam bre mogla, ba u ja vraga ekat. ujte, uplaila sam se, ma strano sam se uplaila, sad idem po danu u talu, vie po noi ne smijem, a nebi ni ila, nizata na svijetu". Mjetani spominju i vozaa "Autotroleja", Ladislava, koji je takoer imao susret s "neidentificiranin". "Da ja sam ula da je Ladislavu dok je vozio autobus iz Martina za Lopae, odjednom neto bijelo proletjelo preko ceste, te mu se autobus sam od sebe ugasio, svjetla su se pogasila i da ga je upalio tek kad je to bijelo nestalo. ta je tu bilo ne znam, jer ja u autobusu nisam bila, tako se pria", govori jedna vremena stanovnica Kukuljana. Sve u svemu, i staro i mlado u Kukuljanima boji se mraka, psi laju ve sedmicu dana nesmanjenim intenzitetom, udni stanovnik ume trenutno se pritajio, osim to se lupom i svojevrsnim cviljenjem koje dopire iz ume s vremena na vrijeme izdaje. Mnogi priznaju strah, a neki odmahuju rukom kako su to sve izmiljotine. Nelagoda se uvukla u svaku poru seoca na izvoru Rjeine, a da je stvar ozbiljno shvaena potvruje i "izlazak na teren" naelnika opine Jelenje Branka Juretia, ali i pripadnika policije. to je to to strai mjetane jo uvjek je nepoznanica, Kukuljani ve desetak dana ne spavaju mirnim snom. "Mi neemo spavati dok se ne sazna ta je to bilo", jednoglasni su u odgovoru mjetani, neovisno kojoj starosnoj dobi pripadali.
Misterije i neobjanjivi fenomeni(1)
Post je objavljen 08.05.2010. u 16:08 sati.