Stvarno me nema duuugggooooo.
Vie ne znam ni sliku staviti na blog,....
rijei mi se osuile pa nikako da skliznu s prstiju,
a misli poredane u haosu bezumlja i brzine ivljenja prolaze
oko mene i pored mene,... i kroz mene, drei me
prikovanu za stolicu preivljavanja,borbe od
danas do sutra,...ali u sveopoj oskudici..........
Od kleanja pomodrila ukoena koljena...
Od ponavljanja obeanja sebi samoj..presuilo grlo,
Od lutanja mislima ostadoh bez daha....
i jedino Dua trai utjehu.....
Pa eto me ,opet,ovdje,u beznau izmiljenog svijeta,
da pustim korjenje i osjetim
rast u sebi.....
Post je objavljen 26.04.2010. u 13:47 sati.