Sjevnula je misao najednom. Naao sam se da razmiljam o ivuem Duhu i njegovoj kreativnoj snazi stvaranja. Stvaranje je zapoelo onog trenutka kad se ivui Duh usredotoio na neto drugo, a to nije bio on sam. To je bila prva misao, stvarateljska misao iz koje je nastao prvi oblik. Nazovimo ga ivui Univerzum. Kako je ivui Univerzum takoer ivi entitet, kao dio ivuega Duha, i on je svojim usredotoenjem izvan njega i izvan ivuega Duha, stvorio novi oblik ili mnotvo novih oblika galaksije, sunca, planete, zvijea, crne rupe i slino. No, kako su oni neposredno dio ivueg Univerzuma, a posredno ivuega Duha, i oni su zadrali tu sposobnost kreativnog stvaranja putem misli. Sve to postoji sadri u sebi mogunost kreativnog stvaranja. Takoer i svatko od nas je prvo bio misao ( mi kao dua ), a tek kasnije je dobio svoj tijelesni oblik. Sve je povezano, a povezano je mislima. Mi smo u stalnoj interakciji sa svime. Mi primamo i odailjemo i na taj nain se povezujemo. Slino sa slinim. Potpuna sloboda interakcije, bez ikakvih ogranienja. Ogranienje je misao stvorena od onoga koji je pomislio na ogranienje. Neki imaju sposobnost pomicati predmete mislima. Takvi su za veinu ljudi neobini, udotvorci. No, oni se razlikuju od nas samo po tomu to je njihova misao o neogranienosti u pogledu pomicanja predmeta jaa od vladajue misli da mi ne moemo pomicati predmete naim mislima.
Postanite vlastita misao. Usredotoite se na sebe. Odletite na Mjesec recimo. Moe li netko dokazati da vi niste bili na Mjesecu duhom, odnosno mislima? Ja Vam ne mogu dokazati da sam mislima ili duhom bio u budunosti, ali Vam mogu priati o tom iskustvu, kao to sam ve to jednom ovdje pisao.
Vi ste misao, a Vaa stvarnost je oblikovana Vaim mislima. Ali sada dolazim do intrigantnog pitanja ako sam ja misao koja je stvorila tijelesni oblik kreirajui, onda i to tijelo jednako tako sadri sve u sebi, i ivui Duh i ivui Univerzum i mene kao misao unutar njega, ali i mogunost kreativnog stvaranja? Je li tijelo zaseban entitet u ovom nizu kreacija, od ivueg Duha, pa sve do '' boanske estice '' koju neumorno trae znanstvenici. Nije uope upitno da li e ju pronai, jer su ju ve stvorili i oblikovali prema svojim zamislima. Dakle, moe li samo tijelo kreirati, a bez da ja kao misao u tome sudjelujem? Koliko vas je doivjelo situaciju da vozite auto i u jednom trenutku naete se da razmiljate o neemu nevezanom za vonju, ali tijelo i dalje vozi, kao da je nekakav automat. Stiete kvailo, gas, konicu, ruke okreu volan. Upravlja li tijelom ego kao zaseban entitet ( bolje reeno produetak Vas ) unutar Vaeg tijela, dok ste Vi kao ili ja kao misao negdje drugdje. Moda da to usporedim na ovaj nain, ja kao misao se uvuem unutra, u svijet ili stanje gdje prebiva moja misao, a tijelo ostaje zajedno s egom ovdje, u pojavnom svijetu? To se dogaa kad spavamo. Ja, ti, misao odlazimo negdje i dalje stvaramo, a tijelo spava.
Veinu vremena ovjek stvara nekreativno, odnosno nesvjesno. Stvara pod utjecajem vanjskih dogaaja, odnosno gubi na neki nain svoje misli, a time gubi zapravo svoju istinsku slobodu. To je apsolutna sloboda i ona postoji. Glasi ti si ista misao i postani ona. To je stanje sadanjeg trenutka u punini znaenja. To je stanje bezvremenosti, trenutak spoznaje prolosti, sadanjosti i budunosti u jednoj toki...
Post je objavljen 23.04.2010. u 16:37 sati.