Marketing
Mojoj majci…
Svoje pjesme i priče uglavnom posvećujem herojima čijom je krvlju natopljena ova zemlja, također sve te priče posvećujem onima koje je Bog sačuvao od boli i smrti, ljudima koji teško podnose nepravdu i za čiju riječ i vapaj više nitko nema sluha, i svim onim ljudima kojima ova zemlja nešto znači, naša, prekrasna nam domovina Hrvatska.
Kada se rodi novi život, čovjek neće odmah prohodati, neće sam naučiti govoriti, neće sam razlikovati dobro od zla, neće sam odmah postavljati granice do kojih može ići ljudska zloća…
Za sve to Bog nam je podario OCA i MAJKU. To su dva bića čija je zadaća svome djetetu biti zvijezda vodilja na njegovim životnim putovima i uvijek ga podići kada se spotakne na grijeh koji se našao na tome putu.
Svi znate da sam oca izgubio dok sam još nesvjesno promatrao svijet i događaje oko sebe, ali na mojim životnim putovima me pratila moja majka, koja nije bila samo majka nego i otac. To je žena koju je Bog odabrao da bude njegova službenica na zemlji i da svima nama pokaže koliko je ustvari čovjek nesvjestan svoje snage i moći. Moja mama nosi križ života toliko težak, da nema na svijetu te jedinice za masu kojom bi saznali njegovu težinu. Dok korača putovima svoga života, čini mi se kao da prolazi stazama kojim je Isus nosio svoj križ i da ju na svakom koraku netko bičuje i kamenuje.
Kada bi je pitali što misli o svome životu i križu ona bih vam ovako rekla:“Ma nema veze, tako mora biti, neka ovaj život boli, jer ja znam da Bog za mene ima plan, da ima kartu putova koji vode prema nebeskim poljima na kojim raste mir, sreća i blagostanje.“ U svijetu postoje razne bolesti, ali čovjeku je nekako najteže kada se rodi slijep ili je oslijepio za života. Tako bi volio vidjeti cvijet i nebesko plavetnilo, a ne može. To je jedina osoba na ovome svijetu kojoj bih poklonio oba svoja oka i hodao slijep mračnim ulicama svoga života, a da ne bih ni trenutka zažalio zbog toga. Kada pogledam oko sebe i vidim neke mlade ljude kako žive i kako se ponašaju, svoj odgoj ne bih nazvao samo odgojem, nazvao bih to umijećem. Umjetnik koji je isklesao mene u pravu i kvalitetnu osobu je moja majka. Nikad joj nisam rekao koliko je volim, jer onda ljubav ima svoj početak i svoj kraj. Volim je toliko da se toj ljubavi trag gubi u beskraju.
Smisao moga života,svako novo buđenje, svaka nova pobjeda, vjera u bolje sutra je u dvije riječi:“MOJA MATI“!
Ti si moja snaga, moj ponos, moje sve…
Volim te jedina mati!
Post je objavljen 13.04.2010. u 13:48 sati.