Otišao si,otišao si putevima dalekim i
Stazama koje vode u beskraj.
Daleko su te staze,ali opet preblizu moje duše
Da bih te zaboravio,preblizu…
Živim iz dana u dan sa mislima na tebe
Živim za ljude koji me vole
Vole onakvog kakav jesam.
I to je razlog zbog kojeg
Čekam novu zoru,novi izlazak
Žarkoga sunca.
Užasno boli pomisao na tvoje nježne ruke
Na tvoje prekrasne oči,na tvoj istinski osmijeh.
Nisi doživio da češljaš svoje sijede kose,
da parkom ponosno šetaš sa svojim unucima
da ih grliš,da ih ljubiš…
onako kao što si mene ljubio tata.
Nisi doživio godišnjice svoga braka,
Rođendane svoje voljene…
Nisi tata doživio moju pričest,krizmu,18 rođendan,
Rođendan kojemu se svako mlado biće posebno veseli.
Jednostavno su te oteli iz moga zagrljaja i moga života.
Znaš,tata,prošlost je za druge ljude…
Ljude kojima osjećaji vremenom utihnu.
Ali za mene ona ne postoji…
Trenutak kada su te položili u svetu zemlju
Za koju si krv prolio…
I onda kada sam sretan i onda kada sam tužan.
I onda kada me sve vuče k tebi…
Taj trenutak živi neprestano u meni…
Moja bol zbog tebe,tata,je toliko velika da…
Da joj lijeka nema…ranjenom se srcu pomoći može
Ali slomljenome nikada…
Idem sada tata,odlazim iz prostorija svojih misli
Iz prostorija u kojima osjećam mir i spokoj
Osjećam tvoju blizinu…
Odlazim nazad u svijet,među ljude,među zavist i zloću…
Ali znaj dragi moj tata,iako si mrtav,ti živiš i dalje,
U mojim molitvama,u mojim pjesmama…
Volim te…
Post je objavljen 02.04.2010. u 11:38 sati.