Marketing
Fear and loathing in Vietnam and Laos
Epsko putovanje u dvije navedene zemlje od planirana 2 tjedna razvuklo se na mjesec dana i dijeli se na dva dijela. Prvi je lijep i turistički, a u drugom dijelu uslijed pasoško viznih zavrzlama ja razvijam mržnju prema zemlji Vijetnam, narodu vijetnamskom s naglaskom na turističke djelatnike i one maloumne kretenske imbecile koji lupaju pečate na graničnim prijelazima i imaju fetiš na prazne stranice; kreće slijed kašnjenja letova, kradljivih taksista, soba s doručkom koje se pretvaraju u sobe bez doručka i prozora, uto dođe i pms, te oko 40 celzijusa s vlagom u zraku u Sajgonu. Priča završava mojom neopisivom srećom stupivši ponovo na kinesko tlo i odlukom da više nikad ne stupim na vijetnamsko tlo, makar mi Prickera u Hanoiju dodjeljivali. Laos je super.
lijepi Lao
MAPA PUTA
Shanghai-Nanning (Kina) -Hanoi-Danang-Hoi An-Hue (Vijetnam) -Vientiane-Vang Vieng-Luang Prabang (Laos) -Hanoi-Ho Chi Minh City-Hanoi (opet Vijetnam) -Nanning (Kina)-Shanghai
CIJENE
Najjeftiniji smještaj – soba u Vang Viengu (Laos) 5$, dakle 2.5$ po osobi, čime je oboren dugo držani rekord od 2€ u Melaki.
Najdžaba pivo – točeno bljutavo hanojsko na ulici u Hanoiju, čaša od oko 0.35 - 4000 donga, što je oko 0.2$.
Najdžaba obrok, a da je bio super – 50ak kn u Hoi Anu (riba, lignja, povrće, 2 voćna sokića za putnog dečka i 2 piva za mene).
Generalno je džaba, ali zašto postoje turisti nego da im se sve naplaćuje troduplo. Zanimljivo je da se baš i ne da cjenkati. Jednako je zanimljivo da ne postoje objektivne turističe informacije unatoč hrpi turističkih ureda. Objektivno znači da mi kaže koliko košta recimo bus i vlak, koliko traje pa da ja sama odlučim. Preporuke se najčešće temelje na proviziji koju dobijaju od pojedinog prijevoznika. Ipak, za vlak je lako jer odeš sam na kolodvor i kupiš i jebeš im mater kad skužiš koliko su ti uzeli kad si prvi put kupovao, mlad i nevin, preko dobre tete u agenciji.
napokon zemlja gdje je kava jeftina a dobra...doručak kod Tifanija u Danangu
OBORENI REKORDI
Okušala 15 vrsta lokalnog piva, okušala 33 sata konzekutivne vožnje vlakom (Hanoi – Ho Chi Minh), 9 ljudi u kupeu za 6 (jedna četveročlana obitelj je kupila samo jednu kartu), drznula se voziti skuter 70km (do tada mi je bio rekord 3m), prvi put se vozila u avionu u biznis klasi jer smo gotovo zakasnili na ček in pa su nas unaprijedili, prvi put se rasplakala na graničnom prijelazu, oboren rekord sporoće prijevoznog sredstva (više njih, uglavnom u Laosu)...
NANNING
je kineski grad u kojeg ćete zaći jedino ako putujete u Vijetnam, pa od tamo uzimate vlak, jer je tako jeftinije. Tamo nema ništa zanimljivo, ali smo ga mi jako voljeli. Ima najbolji mogući hostel (Lotusland). Ako se baš trudite, naninška atrakcija može biti Renmin park gdje je nedjeljom veselo i puno ljudi. Zabaviti se možete brojeći parkovne aktivnosti koje kod nas ne bi bile moguće zbog higijensko-sigurnosnih propisa. Gulubinjak u kojeg možete staviti dijete da tlači golubove (Nataša ne diraj golubove, oni prenose bolesti), mostovi bez ograde (Nataša ne približavaj se obali, upast ćeš u more/rijeku/jezero), razne životinje po livadama na uzici (Nataša ne diraj kozu ugrist će te)... Može se i pucati iz puške.
Ima i noćna food street koja je super i džaba.
Ima i turistučki ured gdje je djevojka toliko stidljiva da komunicira preko gugl translejta sa stranim mušterijama iako mušterija nabada kineski. Jednom joj je izletilo tomorrow pa se sva zacrvenila.
Ima i jedna poštena teta taxist koja nas nije htjela povesti jer je naša željena destinacija bila preblizu.
zahod u naninškom hostelu -how does it feel like to let forever be?
ova je slika inače predmet velike rasprave između LJ i mene, dakle vide li se meni mudante ili ne?
HANOI
ulična koka, Hanoi
Kao što smo ustvrdili u uvodu, Vijetnamci su ružni, prljavi i zli, pa im je takav i glavni grad. Ima motora koliko i stanovnika, i prelaženje ceste je uvijek novi izazov. Kinez je mala maca u prometu prema Vijetnamcu.
Posljedica 1000 godina kineske okupacije je da ljudi šetaju okolo u piđamama, jedu svi u isto vrijeme, uglavnom onaj odurni pho, uzgajaju bar jedan dugi noktić za kopanje nosa, te imaju sveprisutnog oca nacije (Mao/Ho).
Vijetnamke imaju veće sise od Kineskinja. U Saigonu su droljastije.
Pohodili smo Hoov mauzolej, no ja sam bila nedolično odjevena pa je njegov balzamirani leš vidilo samo putni dečko LJ. A meni to balzamiranje baš fora.
unutra je Ho, kaže LJ
Otišli smo vidjeti i Ha long bay, jer je to super i kul kao i mi. Lijepo je. Hrpa otočića. Hrpa turista. Spavali na brodu.
Vijetnamci inače pišu latinicom jer su im kineski znakovi prije 100ak godina postali prekomplicirani.
HUE, DANANG, HOI AN
Velika prednost centralnog Vijetnama je da kuhari nisu cijepljeni protiv korištenja začina kao na bljutavom sjeveru. A čak se i diče na jelovnicima da ne stavljaju msg (monosodiumglutamat).
a) moš mislit kako ga ne stavljaju
b) nije msg nikog ubio
c) msg je super
Hue (ne čita se hju nego hue) i Hoi An su turistički, Danang nije, i već pogađate, nama je Danang najdraži. Opet ista priča, nema se šta vidjeti, ali je super. Ima plaža. Kineska plaža. China beach.
tropska plaža s palmom
LJ amo se kupat
A koju kitu je ona zastavica tamo? Možda je zabranjeno
A piše nešto ispod, ali na vijetnamskom
Možda je opasno
Onda bi bila zastavica s mrtvačkom glavom
Pa ima neka crna tamo dalje
Amo se mi okupat, ti slikaj ono šta piše pa ćemo poslije gugltranslejtat
(bilo se nešto kao opasne morske struje)
RIBARSTVO U CENTRALNOM VIJETNAMU
koriste praktične okrugle brodice... krma i pramac su sooo last year
ponekad love na suhom, ili ako je magla u mutnom
SAIGON aka HO CHI MINH CITY
Bolji od Hanoija, ali bilo je prevruće za ikakve akcije i istaživanja, osim pijenja kafe te hranjenja.
TURISTI
Značajni postotak turista otpada na prilično stare ljude i to neugrupljene. Bili smo upoznali simpatičan olinjali par Nizozemaca koji su nam preporučili Kostariku kao odličnu destinaciju za gledanje ptica. Nakon par dana opet smo ih sreli na nekom autobusnom stajalištu ali nas nisu prepoznali (Alzheimer, pretpostavljam). LJ je bio pogođen. Mislili smo da su nam oni sad prijatelji.
Sljedeća skupina su tjestaste pretile amerikanke te britanke, koje se često odijevaju tako da im možete vidjeti oko 75% sise jer tako odvlače pažnju od golemog dupeta. A ako imaju čedniji dekolte onda se jamačno može smotriti oko 50% dupeta. Primjerci najzastupljeniji u Vieng Vangu, što je laoška parti destinacija za mlađe punoljetnike. Zrče. Zbog njih su Vijetnamci i Laoščani naučili peći pice i burgere.
samo da razbijem tekst slikom - cepanje leda iz kocke u kockice
Viđen je i određen broj mističara. To su oni koji se traže (u Indiji sam ih sistematizirala pod ayuruvedični stranci). Odlikuju se tetovažana na pismu kojeg ne znaju čitati te pirsinzima. Često hodaju bosi i mistični su. Jedu samo lokalnu hranu.
Dugoprugaši su oni koji putuju već mjesecima i putovat će još mjesecima. Oni znaju sve, gdje je najbolja masaža u Bangkoku, koliko košta taxi u Vientianu, pod kojim kutem moraju biti sunčeve zrake kad se razgledava Angkor wat te kako zapravo izgleda spring rolica. Ako su skandinavci, onda su bili u Dubrovniku i sviđa im se.
Ima naravno i onih bezličnih. Najčešće parovi s velikim fotićima. Oni za večeru naruče viner šniclu i pomfrit. On nosi košuljicu, a ona dugu haljinu. Onda ona njega fotka s pola metra udaljenosti dok on jede viner šniclu, gotovo mu okrznuvši nos prevelikim objektivom. Onda on poslije pošalje mami u Hamburg na mejl tu sliku i kaže 'vidi mama jedem viner šniclu u Sajgonu!'. Mama mu za par dana odgovori da se nada da mu je ipak još uvijek draža ona viner šnicla koju mu ona spremi. On odgovori da naravski da je i zahvali joj što mu je prije puta poklonila nepromočivu torbicu za pasoš za oko vrata.
RADOSTI HRVATSKOG JEZIKA
Da, to je ono kad ogovarate sve živo i neživo oko sebe s nadom da jugoistočni Europljani, znani i kao Balkanci, nisu potegnuli do Jugoistočne Azije. Samo treba izbjegavati internacionalno razumljive riječi.
Npr ne 'vidi onog Amerikanca', već 'vidi onog iz sjedinjenih država' ili 'onog iz zemlje koja voli bombardirati druge zemlje' kako ih je LJ definirao dok smo šetali muzejom posvećenim vijetnamskim žrtvama američkog bombardiranja. Novi Zeland je recimo otočna država u pripizdini s puno ovaca, Australci su iz zemlje s klokanima...
Lj, onaj tip što je sjedio na kompu do tebe je na ekranu imao sken pasoša nekog Dejana kojem prezime završava na ić.
A jel bila njegova slika?
Nisam sigurna jer sam se koncentrirala da pročitam ime.
Pa valjda bi nam se obratio da nas razumije.
Da, pogotovo nakon što sam ja rekla da sigurno ima malu kitu kad ima onoliki objektiv.
Koji pasoš?
Njemački.
A valjda je druga generacija.
kraj LJ-a uvijek zanimljivi likovi na susjednom kompu - monk macan
LAOS
Laos je sirota zemlja koja nema ni more ni željeznicu, a ni cestovnom mrežom se ne mogu baš podičiti. Da nemaju kompjutore pomislila bih da ih je posljednjih 30 godina razvoja tehnike i tehnologije sasma zaobišlo. Ili 40.
U Laosu je prirodni voćni sok jeftiniji od onog industrijskog u boci.
Vientiane (glavni grad) izgleda prilično seosko, osim što ima jedan bulevar s 3 trake koji završava slavolukom. Ne znam točno zašto je postao turistički kul. Ali je lijep i ljudi su dragi i smješe se. Tumačim to time što su budisti. Iako je Narodna demokratska republika Lao komunistička država. Jezik je meketaviji od Tajlandskog a pismo jako slično. Dok oni izgovore jedan samoglasnik prosječna lajava Splićanaka može izgovoriti cijelu rečenicu. Tajland im je inače odmah s druge strane Mekong rijeke.
U Laosu se ljudi još nadaju naći zlato tko što procjeđuju rijeku košarama.
Ima i anegdota o cementari koja je na poleđini jedne novčanice kipa i ponos je nacije. Kada je bila sagrađena, bila je toliko posebna i važna da je bilo zabranjeno slikati ju, da se možda moćni neprijatelj ne bi domogao vrhunske tehnologije. Ali su je stavili na novčanicu.
bar su u jednoj stvari napredniji od nas - plastične vrećice se ne bacaju, već peru...essence of sustainability
Isli smo busom Hue-Vientiane. 20ak sati, ali nije to daleko, samo je brdovito i ceste su loše. Prvo krenuli super luksuznim sleeper busom, divota. Onda oko 2 po noći prekrcavanje u obični, kojim prevoze i vreće riže. Imali smo sreće da nam je neka sitna djevojka ustupila svoje mjesto a ona otišla na naše gdje je u podnožju (ono gdje inače dođu noge) bila, pogađamo li, vreća riže.
Čekali smo da se otvori granični prijelaz. Zgrada je bila oronula i puna mrtvih leptira. Vani je bila tako gusta magla da si mogao piškiti 5m od busa a da te nitko ne vidi. Đubre Vijetnamac nam je naplatio 1$ izlazne takse. Đubre Vijetnamac je onda nekima 'zaboravio' lupiti pečat pa im opet naplatio 1$ izlazne takse. Jel treba reći da izlazna taksa ne postoji i da je Vijetnamac đubre? E, imaju i slovo đ.
Vozili smo se Lao airlinesom, jednim od tri aviona koje posjeduje navedena kompanija.
U Luang Prabangu....Koliko ima od centra do aerodroma? 10min. Ljudsko mjerilo grada rekla bih.
ovo je čekaonica aerodromska
Prolazimo krez neko selo, vidimo laošku muškarčinu na terasi kako šije, malo kasnije grupa laoških muškarčina pere robu u rijeci....
LJ: Sad očekujem vidjeti muškarca kako doji.
Mekong je najvaznija rijeka u tom području, pa se se mekonške države udružile u mekonški savez da očuvaju Mekong. Ali rijeka izvire u Kini. Kinez neće u savez. Prc!
Sisavang Vong, prvi i predposljednji laoški kralj. Prije je bio Luangprabanški kralj.
STANDARDNA RUBRIKA 'ARHITEKTURA'
Gadno je.
motel Plitvice kao inspiracija za parlament, Vientiane, Laos
Borneo Sporenburg, Hue, Vijetnam
vijetnamska postmoderna....+ obožavaju uske kuće, ono rižino polje, ima mista, a kuće ko u Tokiju
ONE SLIKE KOJE NISAM USPILA UKLOPITI U TEKST
šišanje britvom, 10kn, bilo ga je strah cjenkati se
u očekivanju kokosa
senzor za čistoću zraka, Hanoi
Post je objavljen 29.03.2010. u 14:25 sati.