Kažu ljudi da mi se oči zacakle kada pričam o vama.
Kažu da mi se usta razvuku u lagani osmijeh pun tuge i sjete.
Još čujem korake prošlosti kako u srcu idu u krug i tapkaju,
Jednostavno ne znaju kuda bi sami sa sobom.
Kažu mi ljudi da vrijeme liječi sve rane na čovjekovoj duši,
Ali kako im objasniti da vi niste moja prošlost i da to nikada nećete ni biti?
Vi ste moj osmijeh,vi ste moja gorka suza.
Vi činite sva moja sjećanja, ona lijepa, najljepša.
Kada pomislim na vas i kada mi misli odlutaju u prostorije
Moje duše gdje vi boravite, meni najdraža bića,
Osjetim neizmjernu toplinu u grudima.
Kada pomislim na vas kroz tijelo mi prođu trnci.
Kroz tijelo mi prođe nekakva jeza zbog vaših osmijeha,
I zbog vaših šala koje mi toliko nedostaju.
Vi počivate u svakoj mojoj biti,u svakom mome novom jutru,
Jer vi ste moja tajna želja u svakoj paloj zvijezdi, samo VI…
Vi ste moj osmijeh,vi ste moja gorka suza.
Vi činite sva moja sjećanja,ona lijepa, najljepša…
Posveta mome ocu i stricu koji su me prerano napustili i otišli putem koji vodi daleko od mene,putovima koji vode u nepovrat…
Post je objavljen 29.03.2010. u 01:01 sati.