Marketing
Ima nešto vrednije od zlata
Bili ste prvi kada je trebalo, a danas vas svi pljuju i zaboravljaju. Zar su zaboravili sve što ste dali za domovinu i koliko je mladih života palo za nju, koliko je uplakanih sinova i kćeri ostalo u majčinu zagrljaju dok su vaša mrtva tijela polagali jedno do drugoga uz simfoniju limene glazbe koja je okupljenima oko vašega groba kidala srce. Sve što ste prošli od Vukovara pa do Dubrovnika, sve te silne strahote, tko za to danas pita? Kako se vi s time nosite dvadesetak godina poslije? Ne dao Bog danas reći nekome da ti je otac hrvatski branitelj, odmah će ga svrstati u nenormalne, oboljele luđake…Pa kamo ide ljudska zloba i mržnja? Ma kakva Europska unija, kakav euro, kakav engleski jezik, tuđi običaji! Zar su moj i vaši očevi poubijani zbog nečijih ideala i nečijih hirova? Sve je njih zaboravila politika i ljudi koji vode ovu zemlju. Da ih danas pitate koje je godine počeo rat , kako se zovu redarstvene oslobodilačke akcije, kako se zove prva žrtva Domovinskoga rata, oni pojma ne bi imali. Svako obilježavanje je za njih još jedan radni dan koji moraju odraditi da što prije idu na domjenak napuniti gladne trbuščiće. Ma kako ih nije stid i sram, pitam se ja? Ali među nama će uvijek biti nepravde i tu nema pomoći, nitko od nas nije dovoljno glasan da promijeni stanje u ovoj državi jer predaleko je to sve otišlo. Ali ostali smo mi, istinski Hrvati, da molimo za duše naših ratnika, stvoritelja ove domovine, da njihove duše što prije dođu u raj dragome Bogu i da se mogu moliti za nas i našu domovinu Hrvatsku.Moliti da nas Bog zaštiti od zla kao što nas je štitio kroz sva ova stoljeća. Ljudi moji, dokle je došla mržnja da više nismo sigurni ni u vlastitom gradu, moraš se bojati, moraš strepiti hoće te tko zatući, slomiti, izbosti i na kraju brutalno ubiti. A, opet nisu ni ti ljudi krivi, jer to je taj zapad koji toliko iščekujemo…
Ako i dobijemo taj zapad, zapamtite moje riječi:“S našim domoljubljem, našim običajima i sa svime onime što nam je sveto, gotovo je. Više nećeš biti ponosni Hrvat nego ponosni Europljanin jer Hrvatska više neće postojati. Ona će biti za te strance samo simbol na karti i tko će nas onda više pitati za mišljenje i kako živimo?
Neka nam Bog pomogne i neka čuva naše domove i naše obitelji jer više nema tko…
Post je objavljen 29.03.2010. u 00:46 sati.