Marketing
tu sam
evo vraćam se u svijet blogeraša po ne znam koji put.
razmišljam i da vratim profile na nekim starim sajtovima
i ponovo se čujem sa starim internet prijateljima.
jer ipak oni su na neki način utjecali na to da sam ja
danas ono što jesam.
prije negdje 4 godine bio je popularan taj jedan sajt
gdje sam ja upoznala jednog dečka,nije to bio
ne znam ja kako lijep divan dečko kao iz bajke. nego
ono normalan lik s kojim sam tu i tamo znala pričati ono
o metal sceni iz njegovih krugova i o životu u njegovom gradu
i to. i odjednom ta je komunikacija pukla, sajt je postao out
malo smo se nešto i posvađali i ajde dobro živim dalje.
i ovo prošlo ljeto igrom slučaja smo ponovo nekako došli u
kontakt i posjetila sam u ga u njegovom gradu. koji je to
doživljaj tako sresti nekog oči u oči, s kim si pričala par godina
ovako preko msn-a,četa itd. čije si slike gledala toliko dugo.
i tako susresti nekog tko ti je do ne davno bio nedostižan.
pogledati ga u oči, rukovati se, čuti njegov glas. stvarno
ne znam kako da to opišem. proveli smo par dana skupa,
razgovarali o svemu. u njemu sam našla novu inspiraciju.
sa 14 godina je njegov otac ostavio njegovu majku i brata,
a on se s tih 14 godina zaposlio i sam svoje troškove podnosio.
veoma je inteligentna osoba, i dalje sa svojih sadašnjih 18 godina
radi, ide u ekonomsku školu, svira u dva benda,u jednom gitaru a u
drugom bubnjeve.bavi se fotografijom, i predobro mu ide. organizira
razno razna događanja sa svojim prijateljima u gradu
koji kao da nema budućnos i nadu.ima svoju filozofiju
i prihvaća sve što mu život baci sa smješkom.
naprosto sam se oduševila tim čovjekom i zato mu posvećujem
ovaj svoj prvi post u mom povratku. kada gledam tak ljude
koji su mojeg godišta i koji postižu takve stvari i trude se
osjećam se tako jadno i onda pogledam neke ljude koji su
stariji od mene,koji nisu ni postigli ništa nego su i
uništili ono što su imali i još više me nekak grize iznutra
žašto ne pokušavamo,zašto se ne trudimo. ti ljudi počinju iz
ničeg imaju manje nego većina nas...
a meni je vrh života dobiti 4 iz matematike i napit se taj
vikend jer sam dobila 4 i osjećam se skroz važno :S
sjebano je to.
Post je objavljen 25.03.2010. u 14:14 sati.