Marketing
crveno
I lutam iz dana u dan, svijeta u svijet nosei u rukama svijeu povjerenja ne dajui je nikome. Kao to emocije drim unutar sebe tako i tu svijeu. Ne elim da itko dopre do mene. Ne. Ja nisam dobra. Svijet me unitio, ja se dignula. Svaka me pobjeda die a propast ini jaom. Plakala sam, kroza suze se smijala. Vie mi nije potrebno. Vie mi nita nije potrebno. Lomovi su mi pruili snagu da sama koraam kroz ovu pustinju. A ono to dotaknem ionako lomim. Bolje od mene to dalje, to dalje. A eljela bi se jednoga dana probudit u gradu gdje su svi nasmijani. Unato sveg, ostajem djete zaigrano sa savjetom i zagrljajem za svakog. Djete sa nemogunou oprosta sama sebi.
Ova zima predugo traje. Ulice su puste. Uskoro e biti potpuno prljave. A onda dolazi ono sunce da prljavtinu makne. Ne volim ovo vrijeme. Tko e moju prljavtinu da makne? Nitko. Ja.
Dovoljno sam jaka proi jo brodoloma, puno njih, ali ponekada trenutak je nemogunost onoga dalje. Moda mi ipak treba netko. Ne elim si to priznati. Moda jo ima neto u meni. Mogu oprostiti sve, ali nikada ne mogu oprostiti sebi. Svoju bol mogu da nosim ali ne i bol nanjetu drugima iz mojih ruku. Zato se zatvaram u svoje zidove i ne elim nita.
Imala sam. Pa nemam. Pa opet imam a nemam.
Bolje ne imati i bez briga biti?
A on? On koji zna moju igru. Poznamo se kratko a mnogo. Zna moju iskru zanosa. No ne u potpunosti. To ni nikada nee znati.
Pogled se muti od suza to obrazom putuju.
Ne elim razmiljati.
Zavrit u sa pisanjem.
Prepustit u se ponovo strujama ivota.
Neka one uine svoje.
Neka bude crveno.
Post je objavljen 10.03.2010. u 22:00 sati.