Marketing
Drobljenac...
... s podnaslovom "U potrazi za sreom"
Jedva nekako uspjeh poupati onaj korov i probiti se do tipkovnice, ali s tim raslinjem kao da su se zakorovile i moje misli... Valjda sam ve do sada izrekla sve to sam mislila, a to nisam, vjerojatno niti neu.. barem ne ovdje.. Kao to je nekima poznato, Clarisss je pootvarala jo prozora u blogosvijet, za svaki njezin dio viestrukog unutarnjeg ivota po jedan, pa kroz njih prosipa svoje frustracije, ovisno o trenutnom stanju i raspoloenju. Znai - pukla do kraja 
Shvatila sam ja to davno, ali su me glasovi u glavi uspijevali uvjeriti u suprotno, hahaha...
No nije ni vrag uvijek tako crn kao to se ini, tako da i u mojoj glavi jo uvijek ima dovoljno razuma za normalno funkcioniranje (iako je i pojam normalnosti diskutabilna varijabla). I dok ja ekam da se u mojem ivotu pojavi neto to bi se iz moje perspektive moglo nazvati "normalnim", vrijeme se nezaustavljivo razlijeva oko mene, okruujui me kao otok usred niega. Uvijek istom duljinom valova, vrtloga i bujica. I uvijek kad pomislim da sam ukrotila i zajahala val, on se propne i zbaci me u svoju dubinu. A ja opet plivam i plivam, jer tlo svjedno ne mogu dotai, iako mi voda ve povremeno dolazi do grla. I preko glave...
Preko glave mi je ve svega pomalo... Krize, recesije, politike, licemjerja, prenemaganja, glumatanja, "kruha i igara"... Stojimo ispred pozornice nekog ironinog komada, sa naizmjeninim predstavljanjem tuge, jada, emera i zla, te bljetavila, jet-seta i wannabe (ah to volim ove nove "hrvatske" izraze) zvijezda koje se pred naim pogledima podvrgavaju "plastificiranju" ne bi li sami sebe uvjerili kako su krasni. Napumpavaju sve to se napumpati moe, naravno na tui raun, a naa svekolika mlade i poneki koji to vie nisu (ast izuzecima) u njima nalazi svoje idole. Sve poinje pomalo liiti na veliki izlog u koji se svi trpaju da bi vidjeli i bili vieni. I ono to imaju ponudili na "tacni" pa tko voli nek' izvoli. Razmjena, roba za robu, dam - da. A veina misli da mora imati sve to vidi, a poslije ... nije puno uloio pa nee puno ni izgubiti kad roba izgubi na kvaliteti i cijeni... Izlog je pun, samo treba pruiti ruku...
I sad, htjeli mi to priznati ili ne, svatko od nas za sebe eli postii najbolju cijenu na tritu. Poto-poto. Pa se uteemo, isteemo, gladujemo, smanjujemo, suavamo i irimo, a na kraju shvatimo da smo opet nezadovoljni i nesretni, da nam uvijek neto kljuno negdje nedostaje... ili to imamo ali na krivim mjestima...
Samo, najvea zamka krivih mjesta je to na njima traimo sreu...
Post je objavljen 08.03.2010. u 23:43 sati.