Svi emo mi rei: ne volim nepravdu. Ali svi mi mislimo da smo pravedni i ne vidimo kad smo nekom drugom nanijeli nepravdu jer u stvari mi uope ne mislimo da je nepravda isto to misli i druga osoba... Nitko od nas ne shvaa lako kritiku na svoj raun, samo se razliito postavljamo i reagiramo kad nam je ista upuena. Direktno ili indirektno. Ja sam , usudim se rei na alost, preiskrena. Nekad sam u pravu nekad nisam, kao i svi mi. Ali volim rei to mi je na dui i teko mi je kad to druga strana shvati kao napad. Preispitala sam i svoj nain komuniciranja i moram rei da radim na njemu. Uspjeno za sad. Na poslu se mogu okarakterizirati kao organizator, inicijator, lider, a opet samostalan borac kroz sve, i uz sve to ENA to je najbitnije u ovoj prii. Na alost uza sve to: ena bez dlake na jeziku... Svakim danom se pitam kad e me taj jezik doi glave, jer imam osjeaj da nekad mora... Ali ipak se nadam da e pobijediti istina ma kakva god ona bila za ut.
Velika sam cura, znam odgovor na pitanje iz naslova: ponekad, ovisno o situaciji naravno! I mora znati toan nain na koji es pristupiti toj istini ovisno o njenoj teini.
A ponekad vrlo jednostavno treba drati usta zatvorena, progutati i uzdignute glave nastaviti naprid. Ipak meni to i nije tako jednostavno. Mislim da u morati jednom ipak shvatiti kako se to radi...
Post je objavljen 08.03.2010. u 22:35 sati.