Marketing
NOVAC KVARI LJUDE
Novci su uvijek predstavljali problem, ne valja kad ih ima, ne valja kad ih nema... Moja je psiha postala osjetljiva na novce nakon mnogo ljudi koji su uetali u moj ivot, okoristili se mojom dobrom voljom za konstantnim aenjem, i ietali iz njega kad vie nije bilo novaca, dobre volje ili su nali drugu rtvu. Od punoljetnosti nastojim biti samostalna, bila sam raj za sponzorue koje nisu mogle nai mujaka da ih sponzorira pa su se prikrpale meni. Naravno ja nita nisam shvaala dok mi nije neto trebalo od mojih "prijateljica". Tad sam shvatila da ih u stvari nemam. S 19 godina sam si kupila novo auto na kredit, prijatelji su se skupljali oko mene ko muve na govno. Tko je tada s 19 imao auto i placu? Nitko, jer nitko nije elio konobariti ni sputati se na niske grane... Ali nije im bilo nisko druiti se s jednom konobaricom, jebi ga imala sam novaca i auto.
Nedugo poslije razbila sam auto, ostala sam bez svih kvazi prijatelja... Jako rano sam shvatila kakvi su ljudi kad imaju interesa, a kakvi kad nemaju. Ali uvijek mi je moto bio: ako imam ja imaju i dragi ljudi oko mene. Uvijek sam nesebino poklanjala, astila, organizirala zabave, druenja, putovanja... I to je jako vano nikad nisam traila ni oekivala nita zauzvrat...
Posljednjih nekoliko godina i dalje imam plau veu od prosjeka, ali ivot poinje zahtijevati neke druge trokove, plaa nije redovita, a ni sigurna. Trudim se kontrolorati i sabrati po prvi put u ivotu. Ni kavu vie ne pijem oputeno jer nisam pametna dali dobro postupam, da ne govorimo o izlascima kojih posljednjih par godina skoro uope i nema... No i dalje za ljude koje volim, ali sam ih svela na nekolicinu, uvijek imam novaca za poklon, za mali znak panje, za kavu, okoladu, sok... I to me jako raduje. Meutim ipak mi poinju nedostajati ti isti znakovi panje od najdraih osoba prema meni... Zaista sam skromna osoba i nikako nisam materijalist, ali primjeujem da me sve ee smeta ljudska nepromiljenost. S mojom se novcima postupa kao da ih berem na grani. Svi neto trebaju, neto pitaju, neto obeavaju, i na kraju najmanje imam za sebe a jo nemam ni djecu...
Poela sam sve i svakome brojati, postala sam proraunata jer su to upravo cijelo vrijeme bili ljudi oko mene. Samo ja ne volim taj osjeaj i ne osjeam se nimalo ugodno.
Razmiljam da sam nesretna jer imam, a nemam. Mislim se bih li bila sretnija da nemam nita i da ljenarim po cijele dane icajui cigaru na rivi?
Juer sam povrijedila meni najdrau osobu jer sam ovaj mjesec imala puno trokova, ali mi nije bio problem kupiti karte za olia i to sam na alost pribotunala... Nisam trebala, ali sam bila iskrena. E sad je Princ uvrijeen i jako mu je teko. Meni je ao zaista, ali se pitam di je on bio kad sam ja bila uvrijeena? Kad sam bila sebina, egocentrina, pesimistina, problematina, zloesta, debela... Dali se i on nakon to je izrekao stvari koje su me bolile grizao ovoliko i molio za oprost? Dali se ikada ispriao to je okrutno i bezobrazno iskren? Nije.
Ne znam to sad oekuje od mene ni koliko e trajati njegovo durenje. Do nekidan sam znala da je to on... ovjek mog ivota, ali posljednje vrijeme nita ne zna i u nita nisam sigurna...
Post je objavljen 18.02.2010. u 11:01 sati.