Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/catholic

Marketing

Crkva ili Biblija

CRKVA ILI BIBLIJA ?

Jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva

o. Arnold Damen D.I.

Uvod

Sljedeći je nagovor aktualan danas kao što je bio i prije 100 godina kad ga je prvi put izrekao Otac Arnold Damen D.I. Ta njegova poruka je bila i ostala izazov mnogima koji sebe nazivaju "Biblijskim kršćanima" što je očito i iz naslova "Crkva ili Biblija".

Nitko ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku niti imati Riječ Božju kao izvorište vjere bez Crkve kao učiteljice. Radi se o nepogrešivom autoritetu Crkve u poučavanju, prema Kristovom obećanju, koji jedini može očuvati Riječ Božju od zastranjujućih tumačenja. To je sažetak ovog revnog svećenikovog učenja. To je ujedno i srž kršćanstva što o. Damen obilno potkrjepljuje samom Biblijom kao i jednostavnom zdravom logikom.

Svaki iskreni čitatelj Biblije zaslužuje znati istinski odnos koji je Bog uspostavio između Crkve i Svetog Pisma. Stoga pozivamo sve one koji vole Bibliju da pročitaju izlaganje o. Damena bez predrasuda kako vam prilikom čitanja Biblije ne bi bilo "ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast" (2 Pet 3:16)


--------------------------------------------------------------------------------


I
Ljubljeni moji kršćani: - Kad je naš božanski Spasitelj poslao svoje apostole širom svijeta naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju ovako je postavio uvjet za spasenje: "Tko uzvjeruje i pokrsti se" - rekao je Sin Boga živoga - "spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Marko 16:16).

Tada nam je postavio dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Tko uzvjeruje i pokrsti se bit će spašen a tko ne uzvjeruje osudit će se - ili je osuđen. Dakle dva uvjeta za spasenje: Vjera i Krštenje. Ove večeri ću govoriti o uvjetu Vjere.

Moramo imati vjeru da bismo bili spašeni i to božansku a ne ljudsku vjeru. Ljudska vjera ne spašava čovjeka nego samo božanska. A što je božanska vjera? To znači vjerovati Božjem autoritetu u sve istine koje nam je Bog objavio; to je božanska vjera. Vjerovati sve što nas je Bog poučio božanskim autoritetom, vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja; jer u trenutku kada počnemo sumnjati ili oklijevati - u tom trenutku počinjemo sumnjati i u Božji autoritet i tada vrijeđamo Boga, sumnjajući u njegovu riječ. Božanska vjera dakle znači vjerovati bez dvojbe, bez oklijevanja. Ljudska vjera je kad vjerujemo nešto što se temelji na autoritetu čovjeka - ljudskom autoritetu. To je ljudska vjera. A božanska vjera znači vjerovati bez oklijevanja svemu što je Bog objavio božanskim autoritetom, Riječju Božjom.

Stoga dragi moji, nije svejedno koju vjeru netko ispovijeda, unatoč tome što je dobar čovjek.

Može se čuti u ovom malovjernom Devetnaestom stoljeću da nije važno koju vjeru netko ispovijeda ukoliko je on dobar čovjek. To je krivovjerje dragi moji i to ću vam dokazati. Kad bi bilo svejedno što čovjek vjerujeukoliko je dobar čovjek tada nema svrhe da Bog bilo što objavljuje. Ako je čovjeku slobodno odbaciti ono što je Bog objavio koja je korist od toga što je Krist poslao svoje apostole i učenike da uče sve narode, ako je tim narodima slobodno vjerovati ili odbaciti nauk Apostola i učenika? Odmah možete vidjeti da bi ovo bilo vrijeđanje Boga.

Ako Bog nešto objavljuje ili naučava, čini to s namjerom da Mu se vjeruje. On želi da mu se povjeruje kad god nešto naučava ili objavljuje. Čovjek je obvezan vjerovati sve što mu Bog objavljuje, jer dragi moji, mi smo dužni štovati Boga i razumom i intelektom kao i srcem i voljom. Bog je gospodar čitavog čovjeka. On traži njegovu volju, njegovo srce, njegov razum i njegov intelekt.

Gdje je taj razuman čovjek bez obzira na denominaciju, crkvu, ili vjeru kojoj pripada koji će poreći da smo dužni vjerovati u ono što nas je Bog poučio? Siguran sam da nema kršćanina koji će zanijekati da smo obvezni vjerovati u sve ono što je Bog objavio. Stoga nije svejedno koju vjeru čovjek ispovijeda. On mora ispovijedati upravo onu pravu vjeru ako se želi spasiti.

Koja je to prava vjera? Vjerovati sve ono što je Bog naučavao. Siguran sam da će čak i moji protestantski prijatelji priznati da je to točno; inače, rekao bih da nisu uopće kršćani.

"A koja je prava vjera?"

"Prava vjera" - kažu protestantski prijatelji - "jest vjerovati u Gospodina Isusa."

Slažem se, kršćani u to vjeruju. Što pod tim podrazumijevate?

"Morate vjerovati da je On Sin Boga živoga."

Opet se slažemo. Hvala Bogu, oko nečega se možemo složiti. Vjerujemo da je Isus Krist Sin živoga Boga, da je On Bog. Do ovdje se svi slažemo osim unitarijanaca i socinijanaca ali ostavimo njih večeras po strani. Ako je Krist Bog, moramo vjerovati sve što naučava. Nije li to tako ljubljena moja prostestantska braćo i sestre? I to je ta prava vjera, zar ne?

"Da" - kaže moj prijatelj protestant - "držim da je to prava vjera. Da bismo vjerovali da je Isus Sin Boga živoga moramo vjerovati i sve što je Krist naučavao."

Mi katolici tvrdimo isto i tu se ponovno možemo složiti. Sada, moramo vjerovati, morali bismo vjerovati sve što je Krist naučavao - što je Bog objavio - i bez takve vjere nema spasenja; bez takve vjere nema nade u Nebo; bez takve vjere ostaje vječno prokletstvo! To nam potvrđuju Kristove riječi: "Tko ne uzvjeruje bit će osuđen" - kaže Krist.


II
Ali ako mi je Krist, moj dragi ljubljeni narode, zapovijedio pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati sve što je naučavao, On mi mora dati sredstva da saznam što je On to naučavao.

Ako mi dakle Krist zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva, On mi je obvezan dati sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja nam je Krist dao da to saznamo morala su biti kroz sva vremena dostupna svim ljudima.

Nadalje, sredstva koja nam Bog daje da saznamo što je naučavao moraju biti sredstva prilagođena mogućnostima svakog intelekta - čak i najtupljeg. Jer čak i oni s najslabijim shvaćanjem imaju pravo na spasenje i samim tim imaju pravo i na sredstva pomoću kojih će naučiti istine kojima nas je Bog poučio kako bi mogli u njih vjerovati i biti spašeni.

Sredstva koja nam Bog daje kako bismo saznali što je naučavao moraju biti nepogrešiva sredstva. Jer ako bi to bila sredstva uz koja bismo mogli zastraniti, to uopće i ne bi bila sredstva. To moraju biti nepogrešiva sredstva tako da čovjek služeći se tim sredstvima može nepogrešivo, bez straha od pogreške ili zablude saznati sve istine kojima nas je Bog poučio.

Vjerujem da među ovdje nazočnima nema nikoga - bez obzira na to što je, kršćanin ili nevjernik - tko bi prigovorio ovim mojim pretpostavkama. A ove pretpostavke su temelj ove moje rasprave i zaključivanja pa vas stoga molim da ih imate na umu. Ponovit ću ih jer u ovim pretpostavkama leži snaga mojeg izlaganja i zaključivanja.

Ako mi Bog zapovijeda pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati u sve što je naučavao, dužan mi je pružiti sredstva da saznam što je naučavao. A sredstva koja Bog daje morala su biti dostupna kroz sva vremena svim ljudima - prilagođena sposobnostima svakog intelekta, nepogrešiva sredstva, tako da čovjek služeći se tim sredstvima može doći do saznanja o svim istinama kojima nas je Bog poučio.


III
Da li nam je Bog dao takva sredstva? "Da" - kažu moji prijatelji protestanti. Isto kaže i katolik: Bog nam je dao takva sredstva. Koje to sredstvo nam je Bog dao pomoću kojeg možemo saznati Istine koje nam je Bog objavio? "Biblija" - kažu moji protestantski prijatelji - "Biblija, cijela Biblija, i ništa osim Biblije." Ali mi katolici kažemo - "Ne; ne Biblija i njeno osobno tumačenje nego Crkva Boga živoga."

Dokazat ću činjenice i izazvati svu moju odvojenu braću - i još k tome sve propovjednike - da opovrgnu ono što ću večeras reći. Kažem dakle, nije osobno tumačenje Biblije ono što je Bog dao da čovjeku bude učitelj nego Crkva Boga živoga.

Jer dragi moji, ako je Božja namjera bila da čovjek nauči Njegovu (Božju) vjeru iz knjige - Biblije - zacijelo bi Bog dao tu knjigu čovjeku; Krist bi čovjeku dao tu knjigu. Da li je on to učinio? Nije. Krist je poslao svoje apostole po svem svijetu i rekao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!"


Krist nije rekao: "Sjedite i napišite Biblije i raspršite ih po zemlji i neka svatko čita svoju Bibliju i sudi za sebe." Da je Krist tako rekao na zemlji nikada ne bi bilo kršćanstva nego umjesto toga babilon i pomutnja a nikada jedna crkva, zajedništvo u jednom tijelu. Isto tako Krist nikada nije rekao svojim apostolima: "Idite i pišite Biblije i širite ih i neka svatko sam prosudi." Taj nalog je bio rezerviran za 16. stoljeće i vidjeli smo posljedice. Od 16. stoljeća na ovamo imali smo pojavu vjere za vjerom i crkve za crkvom, koje su se sve svađale i prepirale međusobno. A sve to zbog osobnog tumačenja Biblije.

Krist je poslao svoje apostole s vlašću da uče sve narode a da im nikada nije zapovijedio da napišu Bibliju. I apostoli su išli i posvuda naviještali i proširili Crkvu Božju po zemlji bez da su i pomislili na pisanje.

Prvu pisanu riječ nam je ostavio Sv. Matej (katolik) a pisao je radi nekoliko pojedinaca. Napisao je Evanđelje oko sedam godina nakon što je Krist napustio zemlju tako da je Crkva Božja koju je Krist utemeljio postojala sedam godina prije nego je napisan ijedan redak Novog Zavjeta.

Sv. Marko (također katolik) je pisao oko 10 godina nakon Kristova odlaska; Sv. Luka (opet katolik) oko dvadeset i pet godina i Sv. Ivan (još jedan katolik) oko šezdeset i tri godine nakon što je Krist osnovao svoju Crkvu. Sv. Ivan je napisao posljednji dio Biblije - Apokalipsu (ili Otkrivenje kako to zovu protestanti) - oko šezdeset i pet godina otkako je Krist napustio svijet a Božja je Crkva bila osnovana. Katolička vjera je već postojala 65 godina kad je Biblija dovršena, kad je konačno napisana.

Sada vas pitam moja draga i ljubljena odvojena braćo da li su to bili kršćani, oni koji su živjeli u razdoblju između osnutka Isusove Crkve i dovršetka Biblije, jesu li to bili uistinu kršćani, dobri kršćani, prosvijetljeni kršćani? Da li su poznavali Isusovu vjeru? Koji bi se čovjek usudio reći da oni koji su živjeli od Kristova Uzlaska na Nebo do vremena dovršetka Biblije nisu bili kršćani? Sve strane priznaju, sve denominacije, da su oni bili ponajbolji od kršćana, prvi plodovi Krvi Isusa Krsta.

Ali kako su saznali što im je činiti za spas svojih duša? Da li su to naučili iz Biblije? Ne jer je Biblija tek trebala biti napisana. A da li bi naš božanski Spasitelj ostavio svoju Crkvu šezdeset i pet godina bez učitelja naroda? Uvjereno tvrdim da ne bi.

Da li su apostoli bili kršćani pitam vas dragi moji protestantski prijatelji? Kažete: "Da; oni su čak bili sami utemeljitelji kršćanstva." E sada, dragi moji prijatelji, nitko od apostola nije nikad pročitao Bibliju; niti jedan osim možda Sv. Ivana. Jer svi su oni mučenički umrli za vjeru Isusa Krista a da nikad nisu vidjeli korice Biblije. Svi do jednog su umrli mučenički i junački za Crkvu Isusovu prije nego je Biblija dovršena.

Pa kako su ti kršćani koji su živjeli prvih šezdeset i pet godina nakon Kristova Uzašašća, kako su dakle znali što činiti da spase svoje duše? Oni su to sve saznali do pojedinosti na isti način kako ste to i vi saznali dragi moji katolički prijatelji. Vi ste to saznali iz nauka Crkve Božje a tako su to i prvobitni kršćani saznali.


IV
Ali nije Krist novoosnovanu Crkvu ostavio bez Biblije samo na šezdeset i pet godina nego na preko tri stotine godina. Crkva Božja je bila osnovana i nastavila se širiti po čitavoj kugli zemaljskoj bez Biblije tijekom više od tristo godina. Čitavo to vrijeme ljudi nisu znali koje knjige sačinjavaju Bibliju.

U apostolsko vrijeme postojalo je mnoštvo lažnih Evanđelja. Šimunovo Evanđelje, Nikodemovo Evanđelje, Marijino, Barnabino, Evanđelje djetinjstva Isusova. Sva su se ta evanđelja širila među ljudima i oni nisu znali koja su od tih nadahnuta a koja su lažna i krivotvorena. Čak su i učeni ljudi raspravljali o tome da li bi prednost trebalo dati Šimunovom ili Matejevom Evanđelju; Nikodemovom ili Markovom, Marijinom ili Lukinom, Evanđelju djetinjstva Isusova ili Evanđelju Sv. Ivana Evanđelista.

Ista stvar je bila i s poslanicama: mnoge lažne su napisane, i ljudi su bili u nedoumici preko tristo godina koja je lažna ili krivotvorena a koja nadahnuta. Tako da oni nisu znali koje knjige zapravo spadaju u biblijske knjige.

Tako je to bilo sve do četvrtog stoljeća kada je rimski Papa, poglavar Crkve i nasljednik Svetog Petra, okupio zajedno biskupe na savjetovanje. I na koncilu je odlučeno da je Biblija kakvu je mi katolici sada imamo, Božja riječ a da su Šimunovo , Nikodemovo, Marijino, Djetinjstva Isusova, i Barnabino i sve druge poslanice lažna ili u najmanju ruku neautentična; da nema dokaza o njihovoj nadahnutosti a da su Evanđelja Sv. Luke, Mateja, Marka i Ivana i da je knjiga Apokalipse (Otkrivenja), nadahnuta od Duha Svetoga.

Sve do tog vremena čitav svijet tri stotine godina nije znao što je Biblija (op.: katolici su u to vrijeme znali za Stari Zavjet, ali nije postojao Novi Zavjet); iz tog razloga se i nisu mogli poslužiti Biblijom kao vodstvom jer nisu znali što sačinjava Bibliju. Da li bi naš božanski Spasitelj, da Mu je bila namjera da čovjek svoju vjeru uči iz knjige, ostavio kršćanski svijet tristo godina bez te knjige? Sigurno ne bi.


V
Nije svijet ostavljen bez Biblije samo tristo godina nego tisuću i četiri stotine godina je kršćanski svijet bio bez Svete Knjige.

Prije nego je izmišljeno tiskarstvo Biblije su bile rijetkost; Biblije su bile dragocjenosti. Morali biste znati, ako ste ikada učili povijest, da je tiskanje otkriveno prije tek nešto više od četristo godina (op.: četristo godina od ovoga napisa; kasno devetnaesto st.) - sredinom 15. st. - i oko stotinu godina prije prvog protestanta na Zemlji.

Kao što rekoh, dok tiskarstvo nije otkriveno knjige su bile rijetke i dragocjene stvari. Povjesničari kažu da su u 11. st. - prije osamsto godina - Biblije bile tako rijetke i skupe da je trebalo bogatstvo, poprilično bogatstvo da bi se moglo kupiti Bibliju! Prije tiskarstva sve se moralo raditi perom po pergamentu od ovčje kože. Tako da je to bio mukotrpan i spor postupak - skup postupak.

Da bismo došli do približne cijene Biblije u to vrijeme, predpostavimo da je čovjek morao raditi deset godina na prijepisu Biblije za dolar po danu. Tada bi ta biblija koštala približno 3,650 $! Sada pretpostavimo da je na prijepisu Biblije trebalo raditi dvadeset godina, kao što povjesničari kažu da je trebalo, bez pomagala i pomoćnih sredstava koje imamo sada. Tada bi za dolar na dan, tijekom dvadeset godina, trošak Biblije bio približno 8,000 $.

Zamislite da sada ja dođem i kažem: "Dragi moj narode, spasite svoje duše, jer ako izgubite svoje duše sve je propalo." Pitali biste: "Što da činimo da spasimo svoje duše?" Protestantski propovjednik bi vam rekao: "Morate nabaviti Bibliju; naći ćete je u tom i tom dućanu." Pitali biste za cijenu i bilo bi vam rečeno 8,000 $. Uzviknuli biste: "Bože sačuvaj! Zar ne možemo u Nebo bez te knjige?" Uslijedio bi odgovor: "Ne, morate imati Bibliju i čitati je." Mrmljate na cijenu i čujete pitanje: "Ne vrijedi li vaša duša 8,000 $?" Naravno da vrijedi ali odgovarate da nemate novaca a ako ne nabavite Bibliju, a vaše spasenje ovisi o njoj, očito ćete morati ostati izvan Kraljevstva Nebeskog. To bi bilo uistinu beznadno.

Četrnaest stoljeća je svijet bio bez Biblije - ni jedan od deset tisuća, ni jedan od dvadeset tisuća ljudi, prije nego je tiskarstvo otkriveno, nije imao Bibliju. A bi li naš božanski Gospodin ostavio svijet bez te knjige kad bi bila neophodna za spasenje? Zasigurno ne bi.


VI
Ali pretpostavimo na tren da su svi imali Biblije, da je Biblija napisana na samom početku i da svaki muškarac, žena, i dijete ima primjerak. Što bi od te knjige imali ljudi koji je ne bi znali pročitati? Za takve osobe to bi bila nijema stvar.

Čak i danas pola stanovnika zemlje ne zna čitati. Štoviše, budući da je Biblija pisana na grčkom i hebrejskom bilo bi potrebno znati te jezike kako bi se mogla pročitati.

Kažemo da sada postoje prijevodi na francuskom, engleskom, i ostalim suvremenim jezicima. Točno, a jeste li sigurni da imate točan prijevod? Ako ne, nemate Riječ božju. Ako imate krivi prijevod, to je ljudsko djelo. Kako ćete to ispitati? Kako ćete znati imate li vjeran prijevod s grčkog i hebrejskog?

"Ne znam ni grčki ni hebrejski" - kaže moj odvojeni prijatelj - "po pitanju točnosti mog prijevoda ovisan sam o mišljenju učenih."

Predpostavite sada, dragi prijatelji, da su mišljenja učenih podijeljena pa neki kažu da je točan a neki da je netočan? Ode vaša vjera; morate početi sumnjati i oklijevati jer ne znate da li je prijevod dobar.

Uvažavajući protestantski prijevod Biblije, dopustite mi da vam kažem da i najučeniji među protestantima tvrde da je vaš prijevod - King James izdanje - prilično netočan prijevod i da je pun grešaka. Vaši vlastiti učeni duhovnici, propovjednici i biskupi su napisali čitave tomove knjiga kako bi ukazali na greške u King James prijevodu a protestanti raznih denominacija to uzimaju u obzir.

Prije nekoliko godina dok sam živio u St. Louisu u tom se gradu održavala konvencija vjerskih službenika. Pozvane su sve denominacije a tema je bila izrada novog prijevoda Biblije kako bi ga se dalo svijetu. Tijek konvencije je praćen svakodnevno u glasilu "Missouri Republican". Jedan veoma učeni prezbiterijanac, ako se ne varam, je ustao i ukazujući na nužnost novog prijevoda Biblije, naveo da u sadašnjem protestantskom prijevodu Biblije ima ni manje ni više nego trideset tisuća grešaka.

I vi kažete, dragi moji protestantski prijatelji, da je Biblija vaš vodič i učitelj. Kakav učitelj, s trideset tisuća grešaka! Sačuvaj nas Bože od takvog učitelja! I jedna je greška dovoljna, ali trideset tisuća je ipak malo previše.

Ustao je i drugi propovjednik na toj konvenciji - mislim da je bio baptist - i ističući važnost novog prijevoda Biblije rekao da je proteklih trideset godina svijet bio bez riječi Božje jer Biblija koju trenutno imamo uopće nije riječ Božja.

Eto vam vaših vlastitih propovjednika. Svi vi čitate novine, bez sumnje, prijatelji i morali biste znati što se u engleskoj dogodilo prije nekoliko godina. Parlamentu je poslana peticija za odobrenje pet tisuća funti sterlinga u namjenu izrade novog prijevoda Biblije. A taj pokret su pokrenuli i vodili protestantski biskupi i kler.


VII
Ali dragi moji, kako možete biti sigurni glede svoje vjere? Kažete da je Biblija vaše vodstvo ali ne znate imate li je. Uzmimo da bi svi trebali imati Bibliju. Kad bi je svi čitali i imali vjeran prijevod čak ni onda ona čovjeku ne može biti vodstvo zato jer osobno tumačenje Biblije nije nepogrešivo nego naprotiv, ponajviše pogrešivo. Ono je dapače izvor i vodoskok zabluda i krivovjerja svih vrsta i svakovrsnih bogohulnih doktrina. Ne sablaznite se prijatelji, zadržite mir i poslušajte moje obrazloženje.

U ovom trenutku, širom svijeta postoji tristo i pedeset različitih denominacija ili crkava i svi oni tvrde da je Biblija njihovo vodstvo i učitelj. A predpostavit ćemo da su svi iskreni. Jesu li sve to prave crkve? To je nemoguće. Istina je jedna kao što je i Bog jedan i ne može biti mjesta proturječju. Svaki razborit čovjek vidi da sve one ne mogu biti prave jer se razlikuju i proturječne su jedna drugoj pa stoga dakle ne mogu sve biti prave. Protestanti kažu da ako čovjek ispravno i u molitvenom duhu čita Bibliju - posjeduje Istinu, a sve one tvrde da je čitaju na ispravan način.

Uzmimo da imamo ovdje jednog službenika Episkopalne crkve. Neka je on (barem radi ove argumentacije) iskren, pošten, dobronamjeran i - čovjek molitve. Čita Bibliju u pobožnom, molitvenom duhu i prema Božjoj riječi kaže da je očito da moraju postojati biskupi. Jer bez biskupa ne može biti svećenika, bez svećenika nema sakramenata a bez sakramenata nema Crkve. Prezbiterijanac je iskren i dobronamjeran čovjek. I on isto čita Bibliju i zaključuje da ne bi trebali postojati biskupi nego samo starješine. "Evo Biblije" - kaže episkopalac; i "evo tebi Biblije da vidiš da je to laž" - kaže prezbiterijanac. Iako su obojica i molitelji i dobronamjerni ljudi.

Tada nastupa baptist. On je (opet primjera radi) dobornamjeran, iskren čovjek i također i čovjek molitve. "Dakle" - kaže baptist - "jeste li ikada kršteni?" "Jesam" - odgovara episkopalac - "kad sam rođen."

"I ja isto" - kaže prezbiterijanac - "kao novorođenče." "Ali" - dodaje baptist" - ići ćete u Pakao tako sigurno kao što je siguno da ste sad živi."

Sada ulazi unitarijanac, (predpostavimo) dobronamjeran, pošten i iskren. "Dakle" - kaže on - "dopustite samo da vam kažem da ste svi vi hrpa idolopoklonika. Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog." I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca. A svi oni nadmeću u tome da znaju pravo značenje Biblijskih tekstova.

Dolazi metodist, i kaže: "Prijatelji, imate li vi uopće ikakvu vjeru?" "Pa naravno da imamo" - kažu oni. "Jeste li ikada osjetili vjeru" - pita metodist - "Duha božjeg kako djeluje u vama?" "Glupost" - kaže prezbiterijanac - "nas vodi naš razum i rasuđivanje." "Dakle" - zaključuje metodist - "ako vjeru niste nikada osjetili, nikad je niste ni posjedovali, stoga ćete u Pakao za svu vječnost."

Sada dolazi univerzalist i sluša kako jedni drugima prijete vječnim paklenim ognjem. "E, pa stvarno" - kaže on - "vi ste baš čudna družina. Zar ne razumijete Riječ Božju? Pakao uopće ne postoji. To služi samo za plašenje baba i djece" - i potkrepljuje to Biblijom.

Dolazi kveker. Umoljava ih da se ne prepiru i savjetuje da se uopće ne krste. On je najiskreniji čovjek (ne u zbilji, nego radi primjera) i pruža Bibliju kao dokaz za svoju vjeru.

Ulazi još jedan i kaže: "Krstite muškarce a pustite žene na miru. Jer Biblija kaže: "Ako se čovjek ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo nebesko." Stoga" - veli - "žene pustite ali krstite muškarce."

Sada dolazi shaker i kaže: "Svi ste vi umišljeni. Ne znate li da Biblija kaže da morate raditi oko svog spasenja sa strahom i trepetom a vi uopće ne drhtite. Braćo, ako želite doći u Nebo drhtite, drhtite braćo!"


VIII
Iznio sam vam primjere sedam ili osam denominacija, sve međusobno različitih ili barem Bibliju shvaćaju na različite načine, kako bih vam pokazao plodove osobnog tumačenja Biblije. Kad bismo prikazali svih tristo i pedeset različitih denominacija, svaka bi držala da je vođena i učena od Biblije a sve se razlikuju međusobno? Jesu li sve ispravne? Jedna kaže da ima Pakla, druga kaže da nema Pakla. Jesu li obje u pravu? Jedna kaže Krist je Bog; druga kaže da nije. Treća kaže da je to nebitno. Jedna kaže da je krštenje nužno, druga kaže da nije. Jesu li obje u pravu? To je nemoguće, prijatelji; sve ne mogu biti prave.

Pa tko je onda u pravu? Onaj tko zna pravo značenje Biblije - reći ćete. Ali Biblija nam ne kaže tko je taj - Biblija nikad nije razriješila svađu. Ona nije učitelj.

Biblija je, prijatelji moji, dobra knjiga. Mi katolici dopuštamo da je Biblija Božja riječ, nadahnut govor i svaki je katolik pozvan čitati Bibliju. Ali ma kako dobra bila, Biblija dragi prijatelji samu sebe ne tumači. To je dobra knjiga, Božja Riječ, nadahnut govor. Vaše razumijevanje Biblije nije nadahnuto - vjerujem da si ne umišljate da ste nadahnuti!

Što je dakle učenje Crkve po ovom pitanju? Katolička Crkva kaže da je Biblija Riječ Božja i da je Bog ovlastio autoritet koji će nam dati pravo značenje.

Sa Biblijom je kao i sa ustavom Sjedinjenih Država. Kada je Washington sa svojim suradnicima donio ustav i vrhovni zakon Sjedinjenih Država, nisu poručili svom narodu: "Neka svatko čita ustav i neka se ravna prema njemu; neka svatko ima svoje tumačenje ustava." Da je Washington to učinio, nikad ne bi bilo Sjedinjenih Država. Svi bi ljudi bili međusobno podijeljeni, a država bi bila rascjepkana u tisuće različitih jedinica i uprava.

Što je Washington učinio? Dao je narodu ustav i vrhovni zakon i ovlastio vrhovni sud i glavnog ustavnog suca. Oni bi trebali dati pravo tumačenje ustava svim građanima Amerike - svima bez iznimke, od predsjednika do prosjaka. Svi su se dužni ravnati prema odlukama vrhovnog suda i to i samo to može održati ljude zajedno i očuvati zajednicu Sjedinjenih Država. U trenutku kada bi ljudi uzeli tumačenje ustava u svoje ruke u tom trenutku bi zajednici došao kraj.
Tako je sa svakom upravom - tako je ovdje i posvuda. Postoji ustav, vrhovni sud ili ustavni zakon, predsjednik ustavnog suda i taj vrhovni sud je onaj koji tumači značenje ustava i zakona.

U svakoj dobro vođenoj državi mora postojati nešto takvo - vrhovni zakon, vrhovni sud, glavni sudac ustavnog suda, kojih će se svi ljudi pridržavati. U svakoj državi imamo vrhovni zakon, vrhovni sud, vrhovnog suca; svi su odlukama podložni i bez toga ne može opstati ni jedna vlada. "Kuća u sebi razdijeljena ne može opstati." Čak i u indijanskim plemenima takva pravila postoje. Što njih održava u zajedništvu? Poglavica, on je njihov vođa.

Tako je i naš božanski Spasitelj također uspostavio svoj vrhovni sud - svojeg vrhovnog suca - da nam da pravo značenje Biblije i da nam da pravu objavu i doktrinu Isusove riječi. Sin Boga Živoga je dao svoju riječ da je taj vrhovni sud nepogrešiv i prema tome pravi katolik nikada nije u nedoumici.

"Vjerujem" - kaže katolik - "jer me tako uči Crkva. Vjerujem Crkvi jer mi je Bog zapovijedio da joj vjerujem. Rekao je: "Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Tko vas sluša, mene sluša" - rekao je Krist - "tko vas prezire, mene prezire." Stoga katolik vjeruje jer je Bog tako rekao, božanskim autoritetom.

Ali naši prijatelji protestanti kažu: "Mi vjerujemo u Bibliju." Odlično; kako ćete razumjeti Bibliju? "Pa" - kaže protestant, "prema mom mišljenju i sudu ovo je značenje teksta." On nije u to siguran, nego prema njegovom mišljenju i sudu. To je, prijatelji, svjedočanstvo čovjeka - to je samo ljudska vjera, ne Božanska Vjera.

Samo Božanskom Vjerom iskazujemo čast i slavu Bogu i štujemo Njegovu beskonačnu mudrost i istinitost. A to klanjanje i štovanje je neophodno za spasenje.

Upravo sam vam dokazao da osobno tumačenje Biblije ne može biti vodstvo ili učitelj čovjeku.

Post je objavljen 13.02.2010. u 21:36 sati.