Pregled posta

Svako vrijeme nosi svoje

Kad bi se mene pitalo, a ne pita me se, kakvo je danas vrijeme sigurno bih potpuno drugačije odgovorila nego prije 14 godina. Dok sam ja bila ta koja je naganjala zabavu do ranih jutarnjih sati nisam se previše obazirala niti vodila brigu o tome što bih trebala ili ne raditi kako bi to bilo u skladu sa mojim godinama i društvenim očekivanjima. Doduše, ni danas se time pretjerano ne zamaram, ali postoji u meni onaj mali cvrčak, moja savijest, koja me unutrašnjim alarmom jasno i glasno upozorava kad nešto nije u redu. Vjerujem da su osobne granice ili crta između moralnih dvojbi od čovjeka do čovjeka potpuno različite.

Primjera radi, kad bih usporedila živote djevojčica od 13 godina gledano kroz lentu vremena i mjesto življenja sa današnjom prosječnom djevojčicom u Zagrebu onda ni sama jednostavno ne bih mogla kazati da li smo evolucijski napredovali ili nazadovali. U tim godinama djevojčice su nekad radile, što danas zakon ne dopušta, bar ne u našoj državi. Bile su majke, što danas više nije niti "normalno", ali ipak, diljem svijeta i dalje rađaju u toj dobi, ovisno o religiji, odgoju, neosvještenosti, neobrazovanosti i ostalim faktorima. Kuhale su, čuvale djecu, radile u polju, šivale. Bile su i djeca i žene. Ono što ta dob i nosi sa sobom.

Sudeći po sebi, a uvijek krećemo od sebe kad želim donijeti kakav sud, ja sam u tim godinama bila zaista dijete. To je ono što sam ja dobila od svoje jedine roditeljice.
Šivala sam odjeću za Barbie, pročitala na tone romana i stripova. Tada nije bilo interneta, facebooka i ostalih razonoda u kojima naša djeca troše svoje jedino bezbrižno vrijeme u životu. Danas gledam svoje vlastito dijete kako ulazi kroz vrata od stana, skida tenisice i jaknu u letu, baca školsku torbu i pritišće gumb računala "samo da pogleda što se od jučer dogodilo na face-u".

Onaj trenutak kad je moje dijete poželjelo otvoriti svoj vlastiti profil na face-u "jer ga svi imaju", a moram priznati da sam ga ja u to vrijeme imala već mjesecima, nečkala sam se danima. Na roditeljima je uvijek bila i ostala moć da odluče gdje je granica. Između ostaloga, imam sreće da smo kao roditelji od samih početaka računalne ere bili u tijeku pa smo, znajući za sve opasnosti koje prijete djeci na internetu postavili određena pravila korištenja koja ako se ne bi poštivala mogla bez problema provjeriti. Tako smo i ovaj put dali suglasnost uz uvjet da moramo biti "friendovi" uz, za svaku sigurnost, predočenje passworda. Mišljenje da je to strogo, a za neke roditelje čak i povreda dječjih prava, da, da, i toga sam se naslušala, bih odmah u startu "okačila mačku o rep", jer ja sam odgovorna za svoju djecu dok nisu punoljetna. Točka.

Uglavnom, račun je otvoren pa su se prijatelji počeli slijevati sa svih strana. Uglavnom vršnjaci. Komentari i statusi primjereni godinama, doduše, malo više jezičnih prostota nego sam očekivala. I sve bi bilo u redu da nisam malo više pažnje obratila na fotografije.
Dogodio se jedan novi fenomen izazvan tehnološkim napretkom. Nekad davno dok smo imali analogne fotoaparate štedjeli smo svaku od 36 fotografija na filmu. Lijepo bi se namjestili i jednom "kliknuli" i gotovo. Tko je trepnuo, tko se okrenuo ili napravio grimasu vidjeli bi tek danima poslije, ali ponavljali kadar nismo. Barem ne mi amateri.

Danas se ta djeca "fotkaju" uzduž i poprijeko. I sve redom objavljuju: gle me u razredu, gle me u sobi, gle me na grani i gle me u kupaonici?!
Pretpostavljam, s obzirom na današnji obim problematike, iako dajem prostora mogućnosti da tako u moje vrijeme nije bilo, da sam poprilično naivna i tijekom cijelog djetinjstva bila poklopljena svojevrsnim staklenim zvonom, barem što se tiče tiče "dječje seksualnosti", jer ono što sam vidjela na tim fotografijama mene je zgrozilo. Te djevojčice, cure, žene(?!) poziraju same sebi i to objavljuju svijetu. U prvi plan stavljaju svoje tek "počele-rasti" grudi zatim stražnjice pa onda idu redom: vruće hlačice, grudnjaci, načubljene usne, jezici, poze od kojih bi se i profesionalnke na tom polju posramile.
Mislim da je daljnji komentar svega suvišan.

Roditelji, da li znate što vam djeca rade na face-u ili na internetskim stranicama općenito i važno pitanje: da li vas je uopće briga?

Neke roditelje očito nije jer određeni pojedinci, kojima broj iz dana u dan raste, koriste priliku da se domognu što više novca preko svoje djece. I to ne tako «stare» od 13 godina. Jučer sam pročitala na tranicama Jutrnjeg lista. Žalosno!!!

http://www.jutarnji.hr/kontroverza-u-riju--djevojcica--7--postala-seksipilna-bozica/543807/
http://www.jutarnji.hr/djevojcice-prema-kojima-je-lolita-obicna-pocetnica/548924/

Takvih primjera ne vjerovatno na stotine, ali ja zaista nemam želudac za istraživati po tome.

Najgore je kad mi poslije svega netko postavi pitanje: kud ide ovaj svijet? Pa ide tako gdje ga masa gura.


Post je objavljen 11.02.2010. u 12:07 sati.