Neki ljudi jednostavno krenu. Ne razmiljaju previe. Kada i ako sluajno osjete strah, brzo preu preko njega. Njima naizgled sve ide glatko i jednostavno. Ne kompliciraju tamo gdje ne treba. Odlue otvoriti tvrtku, otvore ju i nije ih previe briga to e biti ako ne uspiju. U stvari misao o neuspjehu nikada ne proleti njihovom glavom. Previe su zaokupljeni svojom idejom i entuzijazmom i jedva ekaju da krenu u akciju. Ja sam naravno u onoj drugoj skupini ljudi koju je i te kako (bilo) frka pokrenuti svoj biznis i dati otkaz na dobro plaenom radnom mjestu.
Dok sam ekao da strah proe nita se nije dogaalo. itao sam knjige, priao s nekim zanimljivim ljudima koji su ve pokrenuli svoj biznis. Razmiljao sam, razmiljao i razmiljao i nieg se nisam sjetio (za razliku od Baltazara). Vjerovao sam da se moram bolje pripremiti te da e strah nestati ili se barem umanjiti no na neke stvari se ne moete pripremiti. Tek kada ih odradite strah nestaje. to bi rekli: mora se suoiti sa svojim strahom i samo tako ga moe pobijediti. Moda neete uspjeti iz prve, ali vrijedi pokuati ponovno i ponovno i ponovno. Nije lako i na poetku je otpor ogroman. Jednostavno nismo naviknuli brinuti se sami za sebe. Stalno smo okrueni nekakvim institucijama, roditeljima, dravom, korporacijama i naravno da nas je frka odjednom biti sam. Kao da ne vjerujemo sebi i traimo sigurnost stada (veine). Osjeate se neprirodno i neugodno, ali ako samo nastavite raditi sve e to proi i prebacit ete se na drugu stranu.
No to se dogaa kada se jednom ipak usudimo krenuti? Vrlo zanimljive stvari. Kao prvo skuimo kako to uope nije tako strano i komplicirano kako se inilo. Sve te raunovodstveno/pravne/zakonske sitnice se brzo polove i onda dalje samo radimo na i u svom biznisu. Nakon nekog vremena to nam postane normalno. Vie se niti ne sjeamo kako je to biti s druge strane. No prijelazi nisu drastini ili nagli ve postepeni. Odjednom smo na drugoj strani a ni ne znamo kada se to tono dogodilo. Moda juer, moda dok smo spavali ili pili kavu. Uostalom koga briga. Fora je jedino u tome to taj strah nee nestati dok stvarno ne pokrenemo svoj biznis. Volio bih da se to moe nekako izbjei ali naalost nita od toga.
No ipak ima par stvari koje moete napraviti i koje olakavaju tranziciju. Jedna od njih je novac i njega ne treba posebno objaanjavati. Druga stvar je da si pripremite plan B. Ja sam npr. znao da uvijek mogu nai negdje nekakav posao i onda je lake ui u rizik. Trea stvar je druenje s ljudima koji su ve pokrenuli svoju tvrtku. To fakat pomae. etvrto je obrazovanje s time a imajte u vidu kako e uinici biti polagani, ali dugotrajni. Nije da ete proitati neku super knjigu i osloboditi se svog straha ve ete polagano s godinama imati vie znanja pa samim time i sigurnosti. Meutim ako odmah otvorite firmu to vam je kao da ste 5 godina itali o otvaranju firme pa si vi mislite.
Strah je dobar i normalan nije to nita loe. Nije on neprijatelj protiv kojeg se treba boriti i to ti ja znam. On je pokazatelj da izlazimo iz zone ugode, a da bi zaradili vie love i postali bogatija osoba moramo poeti raditi stvari koje do sada nismo radili i to je cijela pria. Oni koji su uspjeni u ivotu jednostavno rade, poduzimaju akcije i strah nestaje dok ovi drugi samo razmiljaju i strah ih je. Akcija unitava strah. Pokrenite se i vidjet ete kako se u stvari nemate ega bojati i kako je sve to (bilo) samo u vaoj glavi. Nagrade su ogromne, isplati se.
Post je objavljen 11.01.2010. u 09:51 sati.