Marketing
Divlja djeca
KNJIGA O DZUNGLI
Moglo bi se rei da je to najpoznatija legenda u svijetu. Ona ve skoro tri tisue godina uzbuuje matu maliana i nadahnjuje umjetnike, koji uzaludno pokuavaju stvoriti djelo dostojno njenog fascinantnog sadraja...
Vrijeme dogaaja: osmo stoljee prije nae ere. Mjesto: obale talijanske rijeke Tibar. Glavne linosti: blizanci po imenu Romul i Rem. Sve ostalo je vec odavno poznato. Da ne bi postali nasljednici rimske krune, njihov djed, kae moda najpoznatija legenda na svijetu, zli i pokvareni imperator, nareduje da se Romul i Rem pogube!
Saznavi za tu stranu odluku, sirota majka ini to je u tim okolnostima mogla uiniti: svoje blizance stavlja u pletenu korpu, i preputajui ih sudbini, puta ih niz rijeku Tibar. Zahvaljujui rijenoj matici, korpa je plutala sve dok je na jednom sprudu nije pronala brizna vuica, koja je zahvaljujui majinskim instiktima, pregladnjele maliane podojila, a zatim odnijela u svoj usamljeni brlog i othranila. Kada su odrasli, kae legenda, Romul i Rem su osnovali najblistaviji grad antike - Rim!
PANIKA U NEW DELHIJU
Drugi sluaj je mnogo zanimljiviji, pa je stoga za vrlo kratko vrijeme postao udarna tema informativnih radio-televizijskih emisija, bulevarske stampe i svjetskih tabloida. Sredinom srpnja 2001. iz indijskog glavnog grada, novinari su javljali da indijska policija nema dovoljno vozila kojima bi intervenirala na svim mjestima odakle stiu panine dojave o susretima sa supersnanim ovjekom-majmunom, koji je izazvao nezabiljeenu paniku i histeriju u New Delhiju i njegovim prigradskim naseljima.
Posljednja rtva tog udovinog stvorenja bila je trudnica koja je poginula dok je pokuavala pobjei, jer su susjedi poeli vritati da se pribliava ovjek-majmun. Preivjeli oevici ispriali su policiji da je rije o biu obraslom gustom dlakom, visokom izmedu 135 i 185 centimetara, s otrim metalnim noktima, kacigom na glavi i raznim zavojima. The Times of India poveo je novinarsku istragu i ustanovio da su na tijelima mnogih ljudi, koje je napao divlji ovjek, ostale neobine ozljede. Neimenovani policajac otkrio je novinarima lista The Statesman sumnju da se radi o skupini maskiranih ljudi koji teroriziraju neuke ljude, a zamjenik sefa policije u Istonom Delhiju, Manoi Kumar Lal, izrazio je svoju bojazan da bi medu stanovnitvom moglo doi do tragine histerije.
To raspoloenje najdrastinije je osjetio lutajui dugokosi jogin Jamir koji je tumarao ulicama kada je na njega nevjerojatnom silinom nasrnula razjarena rulja, brutalno ga premlatila i predala policiji vjerujui da su uhvatili opakog ovjeka-majmuna.
Panika se iri a policija priznaje da je potpuno neuspjena u lovu na tajanstvenog divljeg ovjeka, koji je samo u jednoj noi, navodno, vien na 50 razliitih mjesta u glavnom gradu Indije. Policajac Suresh Roy, izjavio je novinarima kako je potvreno 12 napada u samo jednoj noi, ime je ukupni broj napada na ljude premaio 65. Veina prepada grozomornog divljeg stvorenja odigrala se u New Delhiju, Ghaziabadu i Noidi. Poriui da je policija dobila naredbu da puca im vidi monstruma, Suresh Roy navodi da su lijenici prema ozljedama rtava doli do zakljucka da opaki napada nije ni ivotinja, a ni ovjek!
Bez obzira hoe li indijska policija ikada otkriti da se iza identiteta nasrtljivog i opasnog ovjeka-majmuna krije neki matoviti psihopata ili e potvrditi da je rije o divljem ovjeku, daleko najpoznatije prie o divljim djeacima, koji su odrasli u dzungli, medu divljim ivotinjama, svakako su one o Tarzanu i djeaku Mogliju, glavnom junaku jedne od najitanijih knjiga svijeta - "Knjige o dzungli", engleskog knjievnika i nobelovca Rudyarda Kiplinga (1865-1936). Kako se o njima, njihovom nastanku i njihovim uzbudljivim avanturama, gotovo sve zna, neemo se mnogo baviti njihovim interesantnim biografijama.
Ispriat u vam neke druge, manje poznate autentine prie...
DIVLJI DJEAK IZ FRANCUSKE
Nita manje potresna nije ni pria o Victoru, divljem djeaku iz Avignona. On je, kau ljetopisi, davne 1799. godine bio senzacija o kojoj se raspravljalo i na francuskom dvoru. Pronaen je u dubokim i neistraenim umama june Francuske i zacijelo je prvo divlje dijete u povijesti koje su prouavali europski znanstvenici. No, ni s Victorom nije ilo ba lako i bez potekoa. Ubrzo nakon hvatanja, uspio je izmaknuti panji svojih uvara i ponovo netragom nestane. Sljedeih se est mjeseci krio u umama Avignona, uspjeno izbjegavajui organizirane potjere i policijske zasjede. Uhvaen je u blizini sela St. Servena, u trenucima kada je onemocao od stalnog skrivanja, progona i gladi, tragao za hranom.
Nitko nikada nije saznao koliko je Victor dugo bio preputen surovoj divljini, ali se moglo zakljuiti da je tamo odrastao i stekao ivotinjske instikte. Preko vrata je imao dugu i opasnu brazgotinu, pa su francuski znanstvenici zakljuili da je, najvjerojatnije, jo kao malo dijete u polumrtvom stanju ostavljen u umi kako bi izdahnuo.
Kada je uhvaen mogao je imati izmedu 11 i 12 godina i bio je visok oko 140 centimetara. Njegovo mravo, ogrubjelo divlje lice neprekidno se grilo, a svaki as je trljao oi i opasno skrgutao snanim zubima. Nije mogao mirovati na jednom mjestu, pa se u prostoriji kretao tamo-amo, poput kakve zarobljene zvijeri. Nije podnosio niije drutvo i svojim je otrim zubima ujedao svakog tko bi mu se pribliio.
Victor nikada nije zaplakao, a njegovo lice bilo je bezizraajno - nikada nije odavalo unutarnje raspoloenje. Volio se kretati nag, nije podnosio nikavu odjeu, niti je elio da spava na krevetu ili na posteljini. Nije znao govoriti, niti je hranu prepoznavao po izgledu. Jeo bi tek poto bi dobro onjuio ono to je pred njega stavljeno.
Prvih su se mjeseci o divljem djeaku brinuli slubenici seoske uprave u Svetom Sernenu, ali kako se vijest o Victorovom hvatanju brzo proula Francuskom, grupa parikih znanstvenika uputila je vlastima zvanini zahtjev da se "divlji djeak iz Avignona" obavezno prebaci u neku znanstvenu instituciju u kojoj bi se mogao podvrgnuti razliitim testovima i detaljnim prouavanjima. Uskoro se to i dogodilo.
SMRT U USAMLJENOSTI
Kako nije govorio, siroti Victor je dospio u Nacionalni institut za gluhonijeme, a zadatak da o njemu skrbi dobio je doktor Jean-Marck Hutar, osjeajan i plemenit znanstvenik, koji se, kau, o Victoru brinuo kao o vlastitom sinu!
Sljedeih godina, divlji je djeak izrastao u stasitog mladia. Dr. Hutar ga je nauio "lijepom ponaanju", ali ga nikada do kraja nije uspio ukrotiti i prevaspitati. Nauio ga je da se odjeva, da se redovno kupa i odrava higijenu tijela, da spava na krevetu, da se slui priborom za jelo i da jede istu hranu koju su u to vrijeme jeli i njegovi francuski vrnjaci. To je dalo povoljne rezultate. Victor je nakon nekoliko godina ak poeo pokazivati interesovanje i za drutveni zivot, ali se ubrzo povukao u osamu, jer se nije mogao naviknutii na ceste zlobne primjedbe ljudi sa kojima se sretao.
Zahvaljujui plemenitom dr. Hutaru, Victor je nauio i pisati, ali nikada nije nauio tono govoriti. Dodue, znao je izgovarati mnoge rijei, ali nikada do kraja nije uspjevao sastavljati reenice u osmiljene jezike forme.
Zato?
Na to pitanje dugo vremena nitko nije znao pravi odgovor. Tek u novije vrijeme znanstvenici su doli do jedinstvenoig stava:
- Svako dijete govor mora savladati prije svoje etvrte godine - smatra Burton Vajat, glasoviti ameriki strunjak za razvoj djeteta na sveuilitu Harvard. - Ako ga do tada ne uspije savladati, pouzdano se moe tvrditi da ga nikada nece tono govoriti!
Da li je to znailo da je Victor bio odbaen prije svoje etvrte godine i da je u divljini, meu divljim ivotinjama, proveo najmanje sedam-osam godina?
Drevne francuske kronike kau da je Victor umro usamljen, u domu umirovljenog dr. Jean-Marck Hutara i da nikada nije odgovorio na ovo pitanje. Iza sebe je ostavio i mnoge druge zagonetke. Meu njima i onu, mozda najznaajniju - tko su bili njegovi roditelji, pod kakvim su ga okolnostima odbacili i koje su divlje ivotinje preuzele roditeljsku skrb nad "divljim djetetom iz Avignona"?!
Izvor: svijetskemisterije.blog.hr
Post je objavljen 08.01.2010. u 20:28 sati.