ne znam odakle ovo prepisivah-ili iz čitanke ili s neta
IVAN MAŽURANIĆ-(1814-1890)hrv.knjiž. i političar.Rođen u N.vinodolskom, završio njem.pučku
školu.nakon završetka škole,još2god.ostaje u N.V.-odlazi u rijeku u gimn.s njem i lat nastavnim
jez.neki rani njegovi stihivi pisani su na mađ.jer se u to vrijeme hrv nije predavao u školi. 1833.
odlazi u zg,upisuje studij filozofije.u Zg stupa u kontakt s Gajem i oduševljavaju ga preporodne
ideje. 2.god studija nastavlja u Ugarskoj,u Szombathelyu, i tamo ga zatiče gajev proglas za
DANICU i NOVINE HORVATSKE.jesen1835. vraća se u ZG,upisuje pravoslovnu(juridičku)
akademiju.nakon završetka 1838.radi kao pravnik u odvj.uredu,napušta ga zbog male plaće,
prelazi kao suplent(pomoćni učitelj) na zagrb.gimn. 1840.položivši odvjetnički ispit,odlazi u
karlovac,tam radi kao advokat i tzv.sirotinjski staratelj.1848.vraća se u ZG.1873.postaje hrv.ban
,prvi“ban pučanin“.1880.odlazi sa banske dužnosti,prestaje se bavit politikom.posljednje god.života
je proveo u miru,baveći se matematikom i astronomijom.umro je u zg-u,4.8.1890.Njegova lirika je
ugl.rodoljubna i ljubavna većinom je prigodnog karaktera pa danas ima samo književnopovijesni
značaj.nadopunio gundulićevog osmana(14.i15.pjevanje).njegovo životno djelo,ep smrt sail-age
čengića objavljeno je 1846 u almanahu Iskra.ep ima 5pjevanje(Agovanje,Noćnik,Četa,Harač,Kob)i
donosi stvarnim pov.događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi,njegovom bezdušnom
tirnstvu i nasilje nad Crnogorcima.
SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA-epski spjev I.Mažuranića.epski spjev je pov.utemeljen.događaj se
dogodio 1840.ep ima 5 cjelina Agovanje,Noćnik,Četa,Harač,Kob./Smail-aga,nezadovoljan skupljenim
haračom,naređuje da se zarobljeni Crnogorci međusobno pobiju i muče kao opomena drugima i dokaz
njegove moći.isto stradava i Turčin-starac Durak koji pokušava upozoriti agu na mogućnost krvav
e crnogoračke osvete.ni molba odanog Durakovog sina Novice za očev život,surovom agi ne ome
kšava srce(Agovanje).vođen žeđu za osvetom,Novica noću napušta turski logor i pobjegne Crnogorcima
(Noćnik).priključuje se četi Crnogoraca koja se,praćena govorom starca-svećenika,upravo sprema u
osvetnički pohod(Četa).za to vrijeme Smail-aga skuplja harač,a kako raja nema dovoljno blaga,aga se
i sam priključuje mučenju nesretnika.osramotivši se lošim bacanjem koplja kojim ranjava svog,Turčina,aga
se razjaren ut to i pjesmom pjevača Bauka,još većom surovošću okomljuje na narod.nato malobrojna
hrabra crnogorska četa napada turski logor u koji ih dovodi Novica.u borbi pogibaSmail-aga, ali i Novica
(Harač).u zadnjem pjevanju(Kob),mažuranić alegorijski navješćuje pad imperije utemeljene na nasilju i pljački,
tumačeći ga kao neumitan poraz zla pred pravednošću./ovo djelo klasičan primjer epa u kojem je uočljiv
izvanredno prirodan spoj starije hrv.tradicije, nar.poezije, klasične i moderne knjiž. Mažuranićev stil je tečan
i prirodan,a izraz jasan i lapidaran.pjesnik s jedne strane suprostavlja lik smail-age tiranina i krvnika koji se
bešćutno naslađuje mukama porobljene raje,a s druge str.je u simb.smislu ČETA-narod kao cjelina,kao
kolektiv sa svim obilježjima izrazito ljudskih osobina.smai-aga je oličenje individualnog junaka Byronova tipa.
MATIJA MAŽURANIĆ-(1817.-1881.)rođen u N.Vinodolskom. izučio je kovački zanat i radio u rodnom mjestu
,gdje se od 1852,bavio poduzetništvom. Mnogo je putovao austrijskom carevinom. Putopis: Pogled u Bosnu,i
li kratak put u onu Krajinu,učinjen 1839.-40 po jednom domorodcu 1842.
O POGLEDU U BOSNU-u predgovoru govori kako smo , pošto je uz tursku granicu ustrojena Vojna krajina i
na među postavljena jaka straža,Bosni okrenuli leđa jer smo se osjetili sigurni sa te strane. U prvom dijelu
knjige pisac pripovjeda o svom putu,ali nigdje ne propušta dati svoj sud o krajevima kojima je prolazio
i ljudima što ih je sretao. Pričanje teče vrlo glatko,priprostim jezikom, puno je nehinjene iskrenosti
i neposrednosti,koja uvijek djeluje živo,a katkada i dramatski. Bilo je trenutaka kad je piscu i život bio na kocki.
2.dio knjige nosi naslov RAZLIČITE OPASKE U BOSNI.tu se opisuje zemlja,narod i narodni običaji. Bošnjacima
smiju se zvati samo „muhamedovci“(kako ih pisac zove):kršćani su raja bošnjačka ili Vlasi. Pisac zove muslimane
Turcima, po tadanjem običaju. A prave Turke zove Osmanlijama. Bošnjaci mrze Osmanlije,a ovi njih jer ih smatraju
samo poturicama, gorima od kaura.U jeziku ima mnogo turcizama, ali pravi turski jezik malo tko zna, a i paša
sarajevski na turske upite odg.samo na bošnjačkom.
Petar Preradović (1818 – 1872)
Rođen u Grabovici, a školovao se u Grubišnom polju i Đurđevcu,
zatim u Bečkom Novom Mjestu na vojnoj akademiji.
Službovao u Milanu, Zadru i Zgrebu. 1866. postao general.
Prevodio je Dantea, Manzonija i Byrona te dobro poznavao
njemački, talijanski i francuski jezik.
Pod utjecajem sredine u kojoj se školovao i kasnije kretao, počeo je
pisati pjesme na njemačkom jeziku da bi, došavši u dodir s hrvatskim
(ilirskim) preporoditeljima, propjevao na hrvatskom i ostao mu vjeran do
kraja života. Njegove pjesme «Rodu o jeziku» i «Jezik roda moga» su domoljubne ode
materinskom jeziku.
Zbirke pj: Prvenci (1846), Nove pjesme (1851) Pjesnička djela P.P. (1973)
Zora puca, bit će dana (1844. za list Zora Dalmatinska):
govori o buđenju nac. svijesti, a ponoć je simbol svega negativnog.
Spominje i jedinstvo o slavnu prošlost i to sve.
Putnik: govori o izgubljenosti, otuđenosti od domovine i želji za povratkom
Mrtva ljubav: ne zna gdje da ju pokopa jer ju jako cijeni.
Ljudsko srce: nezasitnost ljudskih čežnji
Post je objavljen 06.01.2010. u 21:40 sati.