Pregled posta

Snijeg je pao Stelice

Još jedna zima bez tebe.

Snijeg je pao Stelice. Gledala sam kroz prozor pahuljice onako kako smo mi to nekada zajedno radile... Zagrljene, u toplom...... i veselile se sanjkanju i grudanju... Veselile se odlasku na klizanje, koje ja nisam nikada naučila ali je zato Tina tebe.. a ja sam vas ponosno gledala...



Ti si se tako iskreno svemu veselila, tvoj osmijeh je grijao moju dušu, milena moja.. Ne mogu prihvatiti da te više nema, ne mogu.. Opet su tu pred vratima ovi dani kada svi pričaju o obitelji, o toplini doma svoga, o sreći i zajedništvu.... obiteljski blagdani.. A naša mala obitelj je i dalje bez svog najmlađeg člana... Bez tebe Anđele... I što vrijedi zamišljati te, sjećati te se..... kad tek to boli..... a kako zaboraviti? Tebi više ne mogu staviti tanjur na stol, poklon pod bor....... Toliko toga se događa svaki dan, a ja bi to s tobom dijelila.... slatkice moja..



Pobjegnem ponekad u to svoje čudno mjesto gdje se s tobom grlim, glazba mi je poticaj, prepustim joj se i pokušavam te prizvati, dozvati, osjetiti... Voljele smo iste note..... Gledam te kako plešeš, i kako uživaš... zaboravim na trenutak surovu stvarnost i uronim u naš svijet.



Volim te malena... puno, puno te volim.

.............................................................................................................

DODATAK POSTU 21.12.2009.

Nedavno je donesena jedna presuda od koje je i meni zastao dah.
Ja to sebi ne mogu objasniti nikako i ne mogu to prihvatiti.
U znak solidarnosti prema obitelji koju i osobno poznajem
objavljujem u cijelosti njihovo pismo upućeno svima.
Dijelim njihovu ogorčenost.
Objavljeno je na više mjesta od kojih prenosim neke linkove:

regionalexpress.hr

index.hr

barkun.hr

net.hr

Jutarnji list 21.12.2009.

Jutarnji list 22.12.2009.

Poštovani ,

Povodom skandalozne odluke sudskog vijeća pri Županijskom sudu u Zagrebu, kojom je Marku Leku ubojici naše kćerke Jasmine Čelica , prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana, preinačena u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica.

Obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe. Naša je kći Jasmina Čelica , rođ.28.10.1977. u Puli. U subotu 16.06.2007. u Zagrebu, krenula je iz pravca Stare Pešćenice Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao u knjižaru PROFIL gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće Zvonimirove i Šulekove u 14,40 sati .

Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu . U tom momentu naišlo je vozilo marke „Golf“, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen .Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku vozilom marke „Jeep Cherokee“ tada dvadesetdvogodišnji student veterinarstva Marko Leko u bezobzirnoj vožnji preko pješačkog prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo i na drugom pješačkom kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju.

Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara. Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život. Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litara krvi koju je dobila , Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan u 16,20 sati.

Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve što je u njihovoj moći , da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život. U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražni sudac Amanda Snoj , koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto?

Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14,55 sati, a završio u 17,10 sati.

Nakon policijskog očevida ubojica našeg djeteta se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo.

Napominjem da kao dvadesetdvogodišnjak po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu , nije smio upravljati vozilom marke „Jeep Cherokee“, jer je ono veće snage od 75 kw., što nije dopušteno vozačima mlađima od 24 god. starosti.

Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu , stoji znak ograničenja brzine 40 km/h. Sudski vještaci su dokazali da je njegova brzina bila minimalno 57 km/h.

Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri (3) sata nakon nesreće i od tada svakodnevno preživljavamo pakao. Godinu i po dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta.

U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urin , okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke ,I.postaje prometne policije . U izvještaju je navedeno doslovno da „Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga, jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode.“, što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja.(Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.)

Dok smo se snašli prošlo je 6.mj., koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.

Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju.

Na prvo ročište u prosincu 2008.g. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan , kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita.

Na drugom ročištu 20.01.2009. pojavio se i Marko Leko, sin poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere.

Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović „osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti“ izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog „Golfa“, a ona je prešla „Golf“ i još za najmanje 1,5 metara , znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno očevidom policije.

Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković: „Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu“ odgovorio „Da, vidio sam ga sa 100 metara“.

Na drugo njeno pitanje:“Što je pomislio kad je vidio da se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?“ rekao je :“Mislio sam da je vozilo u kvaru“.

Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde.

U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio.

Izrazio je žaljenje riječima:“Žao mi je što se to dogodilo.“, kao da se to dogodilo samo od sebe , a ne da je on uzročnik.

Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne

okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostepenom Županijskom sudu , jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu.

Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je po čl.272 st.1,2,i 4 KZ za počinitelja kaznu zatvora od tri (3) godine i pet (5) god. oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne. Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet (5) puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu .

Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st.4 KZ od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na prvostupanjsku presudu se žalilo državno odvjetništvo i okrivljenik.

Nakon 10 mjeseci čekanja 03.11.2009. na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu toga suda Lepe Singer kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak, kao članova vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao zapisničarke , donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leka na visinu kazne, te kaznu od godinu dana zatvora, zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri (3) godine uz istovremeno oduzimanje vozačke dozvole , u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika , odvjetnika Milenka Umičevića.

Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 god.), te da mu je to prvi put.(Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put , nekažnjeno nekome oduzeti život?).

Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet (5) god. zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne.

U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu , obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu.

Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi dobili od naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković, usmeno 04.12.2009.Bili smo šokirani.

Ali to još nije sve.

Kao roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu . Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta.

Ovakva presuda po sistemu „Kriv je onaj koga više nema“ ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici.

Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši voljeni ne mogu se sami braniti.

Puno je vozača platilo i plaća novčane kazne za razne prekršaje , a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život.

Marko Leko ubojica Jasmine Čelica nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne.

Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima?

Zar se pješaci mogu nekažnjeno ubijati?

Zar je to poziv roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke?

Zar to znači da vrtići, škole, autoškole i policija zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni.

Očigledno je da pred zakonom nismo svi jednaki , jer pripadnici tzv. „zlatne mladeži“iz obitelji podobnih ( poput Makarske 2002.god.)prolaze nekažnjeno.

Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete?

Za njih imamo samo jednu poruku:

SRAM VAS BILO!

U našoj kući 2,5 god. gore svijeće čekajući pravdu.

Na žalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno.

Osuđeni smo na život bez života.

Danas smo to mi, a sutra?

Molimo vas da o ovome upoznate javnost da se i drugima ne dogodi što i nama.

Ogorčeni Jasminini roditelji

Sonja i Nebojša Čelica

...............................................................................................

23.12.2009.
Tužno sjećanje na dva izgubljena života na današnji dan.

.......Denis Androlić..................Alen Mušanović
............


Post je objavljen 20.12.2009. u 12:31 sati.