Marketing
Chapter III - Tiny, Unexpected Things
Blok as Napitaka sa Gryffindorima odmah poslije doruka u ponedjeljak mu nije bio po volji. To je znailo da e morati gledati Pottera sat i pol. Ponedjeljak mu je upravo postao najmri dan u tjednu.
Probudio se rano to jutro jer nikada nije imao problema sa ranim ustajanjem. (Posebno ne u zadnje vrijeme, kada su none more uzimale svoj danak.) Sviala su mu se rana jutra, onaj prohladni zrak napolju i osjeaj kao da je sve ivo, a opet u isti as mrtvo. San te noi je bio posebno lo, tako da se probudio nekoliko asova prije zore. Gledao je u tavanicu, pokuavajui odagnati crvenilo ludih oiju i tamni lik strave iz misli.
Kada se Blaise probudio, bio mu je zahvalan do neba. To je znailo da dan poinje, i da e bar narednih nekoliko sati moi zaboraviti na san. Naravno, sve e se promjeniti kada se preseli u odaje za Prefekte sa Grangerovom. Tada ga nita nee spasiti od snova.
Grangerova.
Misao na nju ga je oraspoloila, koliko god to udno zvualo. Prole noi, kada ga je oamarila, bio je ljut, ali sada kad razmisli, moda je taj amar i zasluio.
Zasluio? Odakle to dolazi, Draco?
Istina, u prolosti joj je rekao milion puta gore stvari, o njenom porijeklu i jo mnogo drgih, esto neutemeljenih uvreda, ali ovo je bio prvi put da mu se suprotstavila u zadnjih pet godina. Kada bolje razmisli, njezin amar prole noi nije bio toliko ozbiljan ipak se nasmijala poslije.
Nije da nije ve imao iskustva sa njenim udarcima. Prisjetio se tree godine, i njenog udarca u perivoju. Glava ga je boljela cijeli dan nakon toga.
Zavrtio je glavom.
Zato se smije?, Zabinijev glas je prekinuo tiinu.
Draco je stojao u kupaonici sa etkicom za zube u jednoj ruci i pastom u drugoj. Upravo je zavrio pranje zuba. Obratio je panju na ogledalo i zaista shvatio da se smije.
Dotad lijep osmijeh je zamijenila grimasa.
Ni zbog ega. Idemo?, upitao je, i ubrzo su on i Blaise izali iz Slytherinske Drutvene i krenuli na doruak.
Silazili su niz stube u Predvorje. Vrata Velike Dvorane su bila irom otvorena, i mnotvo uenika je izlazilo i ulazilo u Veliku Dvoranu, ve po svom nahoenju. U trenutku kada su Blaise i Draco ulazili u Dvoranu, Grangerova je izlazila sa Potterom.
Smijala se neemu to je on rekao, i Draco je pomislio kako izgleda drugaije nego prole noi. Nije vie imala onaj izgubljeni pogled u oima, niti se doimala onako tuno. Izgledala je skoro lijepo.
Prije nego to je Draco uspio razmisliti o posljednjoj konstataciji, Potter ga je primjetio i zastao. Grangerova se povela za njegovim pogledom, i takoer stala kada je ugledala Draca. Licem joj se proirio mali, sarkastini osmijeh.
Granger, pozdravio ju je Blaise.
Zabini, kimnula je Blaiseu, a zatim se okrenula Dracu.
Malfoy, ne zaboravi da veeras moramo patrolirati po zamku. Odgovara li ti da se naemo poslije veere tu u Predvorju?, upitala ga je.
Draco je kimnuo glavom.
Naravno Grangerova. Vidimo se tada. Okrenuo se da ode.
Oh, Malfoy, stani. Umalo sam zaboravila. Oi su joj nestano sijale. eli li da ti demper vratim veeras, ili ?, upitala je, a on je znao da se ali.
Moda sljedeeg tjedna kada budemo sami. Nije se uzdrao od namigivanja, na ta se ona samo nasmijala. Draco se skoro nasmijao, a onda je primjetio izraz na Potterovom licu.
Bio je to izraz potpune strave, gaenja, i iznenaenosti. Oigledno ga je i Grangerova primjetila, zato to je urno mahnula Dracu i povukla Pottera.
Hajdemo Harry.
Potter se okrenuo i slijedio je. Draco je ostao stajati na vratima jo koju sekundu, a zatim se okrenuo prema Blaiseu. Prijatelj ga je udno gledao, i zaustio je neto da kae, meutim Draco ga je uutkao jednom pogledom ruke i ledenim pogledom.
Blaise Zabini je slegnuo ramenima. Znao je kada treba uutati, a ovo je bio jedan od takvih trenutaka.
Blok sat Napitaka je proao zauujue dobro, kao i ostatak dana. ak cijeli dan nije pomislio na svoj strani san, a to je bilo Dracovo privatno dostignue.
Spustio je pogled na svoj prazan tanjur i shvatio da je jo uvijek gladan, meutim veera se bliila kraju, i morao se nai sa Grangerovom.
Blaise, vidimo se poslije. Moram ii, rekao je Blaiseu, ustajui od stola i ravnajui pelerinu.
U redu drue. Ne obeavam da u te ekati, namignuo mu je Blaise, i glavom neznatno pokazao prema plavui u dnu Slytherinskog stola koja je munjevito okrenula glavu i pocrvenila kada joj se pogled susreo sa hladnim sivim oima.
Draco se nasmijeio i potapao prijatelja po ramenu, a zatim ustao od stola i krenuo prema izlazu iz Velike Dvorane.
Hermiona Granger ga je ve ekala u Predvorju. Stajala je naslonjena na stubite, pogleda uperenog negdje neodreeno. Ruke su joj bile prekriene na grudima, i u lijevoj ruci je odsutno vrtila tapi.
Pribliio joj se sasvim blizu, i tek onda je postala svjesna njegovog prisustva.
Hoemo li?, upitala ga je tiho, a on je samo kimnuo glavom.
to je drugo mogao?
No je bila tiha i mirna. Nita se nepredvieno nije desilo, nikakvih problema nije bilo, nita.
Moda mu je ba to smetalo?
Draco i Hermiona su patrolirali hodnicima, usput se susreui sa drugim Prefektima. Grangerova ih je sve znala, a on se nije ni potrudio da zapamti njihova imena.
Za svo vrijeme dok su zajedno patrolirali, tiina ih je obavijala. Nisu progovorili ni rijei jedno s drugim.
A o emu bi i mogli priati? Koju su to oni zajedniku temu imali?
Ne, previe je loe krvi tu izmeu njih. Previe godina vrijeanja, previe mrnje bez ikakvog razloga.
Zapravo, jednom je postojao razlog. Draco je bio istokrvan; ona je bila bezjakog porijekla. Kada odrastate kao Malfoy, nemogue je oduprijeti se predrasudama koje su ukorijenjene u njegovoj porodici, stare skoro kao i porodino imanje.
Sada, kada mu je otac u Azkabanu, Draco je osjeao kao da se napokon oslobodio. Napokon je mogao misliti svojom glavom, sada kad ga nitko nije tjerao ni na ta, kada mu nitko nije ispirao mozak, niti se imao koga bojati.
Doista, neki od pristalica Lorda Voldemorta su jo bili na slobodi, ali samo je pitanje vremena kada e ih novi Ministar Magije, Kingsley Shackelbot, sve pohvatati.
Draco se mnogo puta pitao, da li je porijeklo zaista bitno? Da li to odreuje kakav e netko arobnjak biti ili jo bolje, kakav e netko ovjek biti?
Nije znao odgovor. Mnogo je proturijenosti tu bilo, a njegov um je bio preumoran. Nije mogao razmiljati pravilno, niti je mogao razabrati to je dobro, a to loe. Previe je godina bio bacan okolo kao igraka, previe je godina ivio u strahu, previe je psihikog i fizikog muenja istrpio
Istina je bila da mu je trebao odmor.
Malfoy?
Tihi glas je dopro do njega, i shvatio je da je zastao. Okrenuo se prema njoj i susreo se sa njenim zabrinutim smeim oima.
Jesi li dobro?, upitala je, iskreno zabrinuta.
Naravno da sam dobro, nervozno joj je odgovorio. Vidio je da joj nije bilo pravo, ali nije se mogao sad i o tome brinuti.
U redu. Skoro je pono, mislim da je dosta za veeras. Laku no, rekla je, a zatim se okrenula da ode.
Saekaj.
Stala je usred koraka i okrenula se prema njemu.
Otpratit u te do Drutvene.
Gledala ga je par trenutaka, ispitivala, kao da trai neto u njemu. Uzvraio joj je pogled. Nakon par trenutaka samo je kimnula i nastavila hodati.
Sustigao ju je bez imalo muke, i sada su hodali jedno pokraj drugog. Veer je bila prohladna, a kameni zidovi i mrane sijenke koje su se protezale po hodnicima nisu atmosferu inile ugodnijom.
Put do Gryffindorske Drutvene su proveli u tiini. Kada su doli do portreta Debele Dame, Hermiona je zastala i okrenula se prema njemu.
Pogledi su im se susreli; odjednom nije znao ta da oekuje. Baklje iznad njihovih glava su gorjele plamenim sjajem, i njihov odsjaj je igrao u njenim oima.
Laku no, Draco, rekla je brzo, prije no to se snaao, i okrenula se i prola kroz portret, usput mrmljajui lozinku koju on nije uo.
Ostao je stajati tu neko vrijeme, zbunjen, dok nije primjetio sumnjiavi pogled Debele Dame. Onda se okrenuo i otiao.
Te noi, prije nego to se napokon prepustio raljama neizbjene strave, shvatio je neto.
Bio je to prvi put da ga je nazvala Draco.
Post je objavljen 11.12.2009. u 17:52 sati.