DRVENA ZDJELICA
Slabašan starac je otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i četverogodisnjim unukom. Starčeve ruke su se trese, vid mu je bio slab a ni noge ga nisu baš najbolje služile. Kad bi obitelj sjela jesti za stol, djedove drhtave ruke i slab vid bi obrok ucčnile vrlo tešim. Grašak bi padao sa žlice na pod. Kad bi htio dohvatiti čašu, mlijeko bi se prosulo po stoljnjaku. Sin i snaha su se počeli ljutiti. "Moramo nešto učiniti s djedom" rekao je sin jednoga dana. Dosta mi je prolivenog mlijeka, glasnog jedenja i hrane na podu. Sin i snaha su postavili mali stol u kutu sobe.
Tamo je djed jeo sam, dok je ostatak obitelji uživao u jelu. Pošto je djed razbio jednu, dvije zdjelice, njegova hrana je bila servirana u drvenoj zdjelici... Kad bi obitelj ponekad pogledala djeda, ponekad bi vidjeli suze u njegovim očima dok je tako sam sjedio i jeo. Usprkos tome jedine riječi koje je mladi par imao za njega su bile riječi prijekora ako bi mu nešto palo na pod.
Mali četvorogodišnji unuk je sve to promatrao u tišini. Jedne večeri prije objeda otac je vidio kako se njegov mali sin igra sa komadićima drveta. Blago ga je upitao: " Što to radiš sine?" Dječak je odvratio: "O, radim male drvene zdjelice za tebe i mamu da imate iz čega jesti kad ja odrastem". Dječak se nasmješio i nastavio sa svojim poslom.
Roditelji su ostali bez riječi a onda su im suze počele teći niz obraze. Iako nisu prozborili niti riječ, oboje su znali što moraju poduzeti. Te večeri su uzeli starca za ruku i nježno ga doveli za svoj stol. Do kraja svog života starac je jeo zajedno s obitelji. Zanimljivo, ni sin ni snaha više nisu brinuli kad se mlijeko prolilo ili kad je hrana pala na pod.
Naučio sam da bez obzira što se desi i kako se možda teško čini danas, život ide dalje i biti će bolje sutra.
Naučio sam da možeš reći mnogo o osobi kad vidiš kako se odnosi prema tri stvari u životu: kišnom danu, izgubljenoj prtljazi i zamršenim božićnim svjetiljkama.
Naučio sam da bez obzira na tvoj odnos s roditeljima, nedostajat će ti kad ih više ne bude u tvom životu.
Naučio sam da "živjeti" nije isto što i "stvarati život".
Naučio sam da nam život ponekad daje drugu šansu.
Naučio sam da ako trčiš za srećom ona će te izbjeći. Ali ako se koncentriraš na obitelj, prijatelje, potrebe drugih, i ako radiš najbolje što možeš sreća će te naći.
Naučio sam da kad god donesem neku odluku s otvorenim srcem, obično je ta odluka dobra.
Naučio sam da svakoga dana trebam nekoga dotaći. Ljudi vole dodir - držanje za ruku, zagrljaj ili dobronamjerno tapšanje po ramenu.
Naučio sam da još imam mnogo toga za naučiti. Ljudi će zaboraviti tvoje riječi, ljudi će zaboraviti tvoja djela ali ljudi neće nikada zaboraviti kako su se osjećali u tvom društvu...
Post je objavljen 25.11.2009. u 21:28 sati.