Marketing
...
Ostavljam za neko vrijeme na stranu odgovore na moja pitanja, doi e sami po sebi, a iskreno, pomalo mi postaju nebitni...
Razmiljajui o tome kamo nas vodi vrijeme, zatekao me zastraujui zakljuak.
Dakle, odavno smo se usuglasili da smo razliiti, dvije planete koje krue jedna oko druge svaka na svojoj putanji... Tu se slaemo. No ipak smo toliko vremena do sada proveli u tom svojevrsnom zajednitvu, uporno traei i ak uspjeno nalazei, neke toke na kojima bi se ponekad dodirnuli. Ta injenica toliko zauuje i mene samu da me tjera na razmiljanje o tome da li se polako privikavamo na obostrane muice, da li nam je postalo svejedno ili oboje ekamo da se neto promijeni...
Ali zna li to me najvie strai? Pomisao da se u nepovrat izgubila ljepota i arolija koja je trebala upotpunjavati nae ivote. Bojim se da smo ju ubili prije reda. Sad ju je teko pronai. Sad je teko, gotovo nemogue, zaboraviti sve izgovoreno i uinjeno, izbrisati svaku misao i odagnati sve sumnje. Teko se uvjeriti da nije sve tako kako se inilo i kako se jo ponekad uini. Na trenutak.
Bojim se da smo sve lijepo unitili jo na poetku prie, kojoj se htjela ja to ili ne, uvijek nekako vraam.
Kako zanemariti sve ono o emu smo dugo u no vodili polemike, kojih se jo uvijek dotaknemo, i kako da ne razmiljam o tome kada e ponovo doi trenutak kada e odreene problematine teme doi na red. Kada e doi trenutak u kojem e imati neto slobodnog vremena koje e moda opet htjeti iskoristiti za naoko bezazlenu zanimaciju i kada e se ponovo, privuen arima virtualnog svijeta, upustiti u avrljanje sa zanimljivim gospoama od kojih voli izvlaiti prljave tajne i igre rijeima. Samo, da li e ovaj put sve stati na tome i da li e, kako kae, "pobjei glavom bez obzira kad vrag odnese alu"... Zna i sam koliko smo o tome raspravljali, zna i sam da ja to jednostavno ne razumijem i da slijedei put sigurno neu prijei preko takve tvoje zabave, kao to sam prela onom prilikom kada ti je umalo nedostajalo da se umjesto xy enske osobe pojavim ja.... Samo mojom dobrom voljom izbjegao si susret sa mojom pojavom. Trebala sam pustiti da se dogovor odvije do kraja, samo da vidim tvoj izraz lica kada ugleda mene... I nee te drugi put izvui izgovor "mislio dam da poznajem tu osobu...."
To je samo jedna od mnogih stvari koje kod tebe ne shvaam, i ne shvaam tu tvoju blizanaku radoznalost i elju za panjom nekih nebitnih i nepoznatih osoba. Sve to treba moe imati kod mene, samo treba znati kako to dobiti. A takvim i slinim tvojim ponaanjem ne moe izmamiti moj osmijeh i umilne rijei za kojima toliko udi.
I jo uvijek se udi zato sam toliko nepovjerljiva...
Post je objavljen 16.11.2009. u 00:26 sati.