Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prijateljshalom

Marketing

O abortusu - 5. neki protuargumenti dio 3.

U istoj struji prijašnja dva članka, nastavljamo s pregledom argumenata za pobačaj, te otkrivanjem njihovih ključnih pogrešaka.

8. Što ako je žena silovana? Zar biste ju vi prisilili da nosi, rodi i odgaja dijete svoga silovatelja? Kako možete zabraniti pobačaj kada se to tako često događa? Kako možete biti tako okrutni?

Ovo je vjerojatno najčešći prigovor osobi koja pokuša pristupiti pobačaju sa strane zastupanja života nerođenog djeteta. Budući da je to vrlo osjetljivo pitanje, bitno je odmah reći da je silovanje strašan zločin, u kome je žrtva vrlo intimno i duboko povrijeđena, te da je takav čin jedan od vrhunaca nasilja čovjeka nad čovjekom.

Pitanje koje slučaj začeća pod silovanjem podiže je u osnovi: treba li žena imati pravo pobaciti dijete koje nije začeto u slobodnom odnosu muškarca i žene?

Predlažem vam misaoni eksperiment: recimo da žena zaista odluči roditi dijete koje je začeto u tim okolnostima. Nakon sedam godina borbe sa životom i osjećajima, odluči da se jednostavno ne može skrbiti za dijete koje ju podsjeća na tako bolno iskustvo. Ima li u tom slučaju majka pravo ubiti svoje sedmogodišnje dijete?

Ne, naravno da ne. Nitko nema pravo oduzeti drugome život, bez obzira okolnosti u kojima je osoba začeta. Abortus nije rješenje za silovanje. Pobačaj neće ukloniti taj čin nasilja, već će ga produžiti na nerođeno dijete, koje je potpuno nevino od postupaka svoga oca.

Ako je nerođeno dijete zaista ljudska osoba, kako je utvrđeno u prijašnjim člancima serije, onda je abortus jednako nedopušten kao i ubojstvo sedmogodišnjeg djeteta koje je začeto pri silovanju.

Uz to, jednostavno nije istina da je začeće pod silovanjem čest događaj. Znanstvene procjene otkrivaju da se začeće događa u jednom ili dva slučaja silovanja od tisuću , dok manje od 1% od svih žena koje su imale abortus, su pobacile zbog silovanja. Ovakvi slučajevi su jednostavno statistički rijetki.

Naravno, osobi koja je doživjela takvi iskustvo se zasigurno ne čini tako, i važno je pristupiti ovom pitanju sa suosjećanjem za žrtvu i istinskim nastojanjem pomoći toj osobi.

Stoga, koje je rješenje za ovakve slučajeve? Ukoliko se majka ne može nositi s emocionalnom boli odgajanja djeteta (premda mnoge majke, nakon što se odluče roditi to dijete, otkriju neizmjernu ljubav za njega te ga odluče zadržati), onda ga uvijek može dati na posvajanje. Postoje stotine supružnika u Hrvatskoj koji bi s radošću posvojili dijete. Jedina prepreka tome je beskrajna birokracija i zastarjeli zakoni koji reguliraju posvajanje djece. Potrebno je reformirati pravni postupak posvajanja, a ne eliminirati nevinu djecu.

9. Ako biste zabranili legalne pobačaje, onda bi žene samo vršile ilegalne i medicinski opasne pobačaje. Radi očuvanja njihovih života, moramo im omogućiti sigurne medicinske uvjete.

Čini se da ovaj argument slijedi jednaku liniju razmišljanja kao:

Ako biste zabranili legalna naručena ubojstva, onda bi unajmljeni ubojice morali vršiti ileganla i opasna ubojstva. Ovako ih možemo očuvati sigurnim, stoga im moramo omogućiti sigurne uvjete za njihov posao.

Argument pretpostavlja trivijalnost pobačaja, pretpostavlja da je pobačaj moralno dopustiv ili neutralan, ili da nerođeno dijete nema jednaka prava kao rođeno – sve premise koje su pokazane apsurdnima i neispravnima.

Također, nije istina da su legalni pobačaji medicinski sigurni. Neke od mogućih posljedica pobačaja su : oštećenje maternice, ozlijede mjehura, ozlijede crijeva, povećan rizik raka dojke, povećan rizik krvarenja u prva tri mjeseca sljedeće trudnoće, povećan rizik spontanog pobačaja, povećan rizik zdravstvenih komplikacija sljedećih trudnoća, sterilnost i drugi.

Prosjek smrtnosti prilikom legalnih pobačaja u SAD-u iznosi otprilike 10-11 žena godišnje, dok prosjek smrtnosti prilikom ilegalnih pobačaja je otprilike 20-21 žena godišnje. Razlika nije ni približno velika koliku bi ju zagovornik pobačaja želio napuhati. Statistički, s obzirom na broj nerođenih koji se abortiraju na godinu, razlika je zanemariva.

10. Ali svijet je prenapučen! Gdje bismo smjestili sve te dodatne ljude?

Prvo pitanje koje trebamo postaviti jeste: je li nasilna kontrola populacije moralno dopustiva? Zamislite da UN donese deklaraciju kojom proglašava 1/3 afričke populacije, 2/3 populacije Kine i 2/3 populacije Indije suviškom, te ih jednostavno poubija u masovnim valovima nasilja. Ukoliko mislite da je ovo monstruozno, onda argument pada.

Drugo, svijet nije prenapučen, već:

1) Populacija je nerazmjerno raspoređena
2) Bogatstvo u svijetu je nerazmjerno raspoređeno. oko 87% svjetskog bogatstva leži u rukama zapadnih zemalja, uz Japan i Australiju. 13% otpada na ostatak svijeta.

Ukoliko se suočavamo s problemima siromaštva i lokalne prenapučenosti, problem se ne rješava genocidom, već ekonomskim i socio-poltičkim mjerama.

11. Dobro, dobro! Vi mislite da sve znate, u svemu ste dogmatični! Vi mislite da znate kada život počinje, da su svi osobe, sve! Što ako ne znamo? Što ako ne znamo je li fetus osoba ili ne. To nitko ne može sa potpunom sigurnošću znati.

Ovaj prigovor je odličan uvod u sljedeći argument, koga možemo nazvati „skeptični argument protiv pobačaja“, te ćemo ga iznijeti u sljedećem nastavku.

Post je objavljen 22.10.2009. u 14:16 sati.