Marketing
Japan - mala zemlja mali ljudi, male masine, a najboji su.
Lagano osjecam pritisak od svojih 5 vjernih citatelja kako moram napisati post o Japanu. Sposobnost pisanja mi je drasticno opala, a i trebalo je sortirati cca 2000 fotografija.
Bila sam 10 dana, vidjela Kyoto, Naru, Tokyo, te kolodvor i aerodrom u Osaki. Dojmovi se krecu u dvije faze - fascinacija svim i svacim, a potom faza 2 - 'ajme ovi Japanci stvarno nisu normalni'.
Otisla sam iz poznatog razloga da mi g vidi p, zato sto su bili praznici u Kini, a ponajvise zbog kuca i kucica kojima se divim odavno. A i napokon sam ustedjela malo novca...svi znamo da ne valja imati ustedjevinu u ovo nestalno doba recesije, pa je Japan jako zgodna destinacija za spiskati ustedjevinu.
Dobro, intrigirao me Japan jos od tv prodaje shogun nozeva, htjela sam vidjeti 'perfumed blokes on the ginza line', a jednom sam napisala i haiku pjesmicu.
Mislim da su svi blogovi kratkotrajnih posjeta Japanu jako slicni. Pa da se uklopim...
Na prvi pogled dominira tehnologija naprednija od nase najnaprednije. Odmah na osackom Kensai aerodromu smo ko mali majmuni buljili u parkirani vlak i kojemu su se rotirala sjedala, tako da bi svi putnici uvijek gledali prema naprijed. Druga stvar koja se primjeti je cistoca, sterilna cistoca. Sve je nekako na svom mjestu, puno strelica i pravila koja su me kasnije dovela u fazu 2 - ono kad se zapitam jesmo li s istog planeta.
ni kakit covjek ne moze kako hoce
Kyotsko susjedstvo
Spavala u nekakvom tradicionalnom smjestaju zvanom ryokan. Na podu, tj na futonu. Jako lijepo. Baba koja vodi prenociste ne prica engleski, ali se sve da s njom dogovoriti. Okolo su male slatke kuce. Kolicina losih zgrada je proporcionalna kolicini kvalitetne arhitekture duz jadranske magistrale. Nisu to neke iz casopisa, ali ni jedna nije ruzna, svakoj je dvoriste (2m2 dvorista) cisto i ima bar jedan cvijet.
Nevjerojatno je da bas nitko nema potrebu za necim kicastim. Moja teorija o tome u nesto kasnije ili drugi put, ovisno o toku misli.
pogled iz 'kreveta' - ako mislite da je namjestaj sitan s obzirom na stopalo zbog perspektive...e ona boca vode (0.5l) je u ravnini s namjestajem
Mala zemlja, mali narod
Moj gigantski stas opet se pokazao sasma neprakticnim. Odmah sam ja to nanjusila kad mi je preljupka Japancica na salteru za iznajmljivanje mobitela na aerodromu rekla da imaju jos jedan 'tiny tiny office' kod departure gates, da znam kad ga budem vracala. Da, sve je tiny tiny. (Ne rade mobiteli iz ostatka svijeta jer Japanac koristi neku cudnu frekvenciju ili takvo sto). Da sam hodala kao bipsic (blago poskakujuci) po nekim hodnicima podzemne zeljeznice, sigurno bih lupila glavom o strop.
2 do Zitnjaka
Tokijski javni prijevoz je navodno kompliciran. Ali zapravo nije. Jedini je zajeb sto su linije u vlasnistvima raznih kompanija pa ponekad pri presjedanju treba opet kupiti kartu. I ponekad nije lako presjedati kad treba s levela -2 doci na cca +3, pa se oduzi. U svakom slucaju ako imate para i vremena, tokijski je metro macji kasalj.
Jedino mi nije jasno kako na, recimo Yurikamome liniji nemaju para za vozaca, a karte tako skupe.
skuzila sam da ovi starci nisu vozaci tek kad su izasli na jednoj stanici
Svi koriste javni prijevoz. Mislim da je toliko zbog odgovornosti i efikasnosti koliko zbog fasistickih pravila za kretanje automobilom. U gradu je ogranicenje 50/h, parking je jezivo skup, bas kao i taxiji, pa sto preostaje nego vlak. I tako sam dozivila prvi put u zivotu da zurim na zadnji vlak kuci.
Vagoni puni pripitih poslovnih ljudi, onako finih, u odijelima
o: u normalnim zemljama je zadnji vlak pun pijanih tinejdjera, a ne biznismena u odijelima
a ako propustite zadnji vlak...
Spavanje na polici
Popularnije kao kapsula hotel. Na slici se vidi kako to izgleda. Dobijete i pidjamicu, cetkicu, britvicu, jer se pretpostavlja da niste stigli kuci. Mislim da nije za klaustrofobicne, ali je inace ok, kao na donjem katu kreveta na kat. Unutra imate tv, policicu, ogledalce, radio i alarm, te ventilaciju.
pripremam se na pocinak
i pogled iz kreveta
Olimpijada kao indikator
Ovu sam teoriju razvila kad sam bila u Seoulu i sad je potvrdjujem. Tokyo 1964, Seoul 1988. Beijing 2008. Tako nekako ide i dojam o razvijenosti.
Priroda
Par ljudi me je vec pitalo kakva je priroda. Navodno lijepa. Nisam vidila ni p od prirode, isla sam vidjeti gradove. Zaboli me za prirodu. I mrzim male mace.
japanski parkic, to se ne racuna kao priroda
Japanska baba
Kad imas dobar standard zivota u zemlji, brzo se nakupi starcadi. Mislim da Japan ima najvise 100godisnjaka. A onima s Okinawe je prosjek zivotne dobi valjda 150. Navodno od zdrave prehrane. Ako radnim danom krstaris po muzejima i znamenitostima, onda primjetis hrpu uglavnom dobrodrzecih bakica i djedica, fino odjevenih kako pomnno proucavaju kimono iz Meiji perioda u Nacionalnom muzeju.
ali sveprisutnost gerijatrije znaci i postojanje ovakvih spravica na javnim mjestima
Uz njih se od Japanaca srecu jos samo skolarci. Pristojan svijet radi. Osim onih kokoska koje sopiraju po Dioru i inima na Omotesandu ili po Ginzi. Naime zena kad se uda cesto prestane raditi. A ako radi potplacena je. Nedostaje im razdoblje komunizma.
A kad smo vec kod zena...znala sam od prije da postoje posebni vagoni u vlaku/metrou samo za zene. I postoje ali to vrijedi samo u rush hour ujutro...hmmm, zna se kakvi su muskarci ujutro. A kakve zene.
'Djetinjasti' graficki dizajn
To mi ostaje malo nejasno. Osim da je to KR - kulturoloska razlika. Isto tako se vise ne zgrazam sto moje kineske kolegice inzenjerke 25+ imaju roza tipkovnice na hello Kitty (pozdrav kiti?). Ja sam samo naucena da se u odredjenim godinama pocnem ponasati kao odrasla osoba, a isto tako je naucena stvar da je roza tipkovnica na mackice djetinjasta stvar. Krecuci se po zemljama dosta razliticima od Domovine, raste popis stvari i obicaja za koje shvacas da su naucene zbog sredine u kojoj rastes, a nisu pravilo.
Dakle ostavljam stvari u lockeru na nekoj stanici (skoro sve imaju lockere, jako korisno, cak i teroristima)...svoje sam
stvari ostavila u sektoru zirafe. Ispod zirafe je slija s razbacanim zivotinjama diljem tlocrta. Pa poslije trazis zirafa zonu, a ne suhoparno recimo C3 ili 28a...
Razna ozbiljna upozorenja imaju crtane likove koji vas upucuju sto se smije uciniti a sto ne smije.
ne budi slon pa da bacas smece okolo
Adresa je apstraktan pojam
A ako vec nesto trazis, recimo zgradu, najcesce pribjegnes kombinaciji adresa+mapa. Japan je jako oskudan s
adresama. Ulice bas i nemaju imena, to su uveli vise kao hir kad su se poceli furati na zapad.
Grad je podijeljen na cities i wards, pa onda 3 broja, od kojih prvi znaci distrikt, pa blok, pa kucu. Tako je u Tokiju. Malo je zajebato, ali snadjes se. Ili ne.
Ima se para ima se cim
Jest, Japan je skup. Za prosjecan turizam preporucila bih 100evra dnevno. Prijevoz je skup, hrana onako.
To smoke or not to smoke
To smoke: u restoranima, u starbaksu, mekdonaldsu...
Not to smoke: na ulici, osim oko javnih pepeljara, koje su rasporedjene u zadovoljavajucoj gustoci.
prostor za pusace u Macoli na liniji Kyoto - Tokyo
Fizioloske potrebe
Zidovi su im od papira, nema pravog grijanja (a zimi snjezi), staklo na prozoru jednostruko, ali daska za skoljku se grije. I skoljka ima jos dodatnih funkcija ispiranja, oplahivanja, sto li vec ne. Naj naj funkcija je zvuk pustanja vode koji ima cak i volume control. To je ako vas uhvati proljev ili se usprdite, pa pustite zvuk vode da se to prikrije. Japanac je stidljiv. A ako bi zaista pustili vodu, to je onda gubitak vode. Japanc je stedljiv.
Omnia mea mecum porto
Ulice su jezivo ciste, cistije od mnogih stanova u kojima sam bila. Pa naravno kad nitko ne baca smece. Doslovno. Naci kantu za smece je pravi podvig. Nema, jednostavno nema. Pa smece svoje nosis sa sobom. To me je nakon par dana raspizdilo. Svaka cast urednosti, ali nakon sto bi svaku vecer u hotelu iskipavala limenke, letke i omote cokoladica, sve mi se manje svidjala ta urednost. Nacisti. A onda k tome jos kad se negdje ukaze njegovo visocanstvo kanta za smece, valja ga podijeliti na burnable i unburnable. I onda se uhvatim u hamletovskoj pozi iznad kante kako razmisljam gori ili moj otpad ili ne gori. Evo sam se sad retrogradno razljutila. Japanac!
Bas se cudim sto im je stopa imigracije 0.
o: vidi netko je bacio omot bonbona u bazenicic
ja: jaooooo, sigurno je sad u zatvoru
o: ili se vratio kuci u Kinu
digresija:
Dan nakon povratka, ja u Shanghaju, u Starbucksu. Krenem odnijeti tacnu k smecu, a kolega na to: Natasa, we are not in Japan, leave it to someone professional.
Voze lijevom stranom.
Struja im je drugacija.
Vjesto kombiniraju shintoizam i budizam.
Imaju 3 pisma.
Bila u trgovini s prostackim stripovima na 7 katova.
Kupila polovni kimono jer novi dodje 50 000yena.
Ima previse masina sa senzorima koje cine ping.
toliko su napredni da recimo ovaj jelen prodaje reflektore
Gradilista im izgledaju ko sejimine zgrade.
O dizajnu, arhitekturi i modi cu drugom prilikom.
Nisam vidila sumo borce, ni pojela fugu, pa cu otici opet.
Za kraj jedna diskutabilna
sjajni su ti Japanci
Duhovni profit
Sto sam otkrila o sebi i svom bitku, svojim htijenjima, ciljevima i afinitetima? (iskljucujem sexualne)
Da mi je potreba da probam sva piva u nekoj zemlji postala opsesija.
Da skoro svaki put slikam cijene goriva. Ne znam zasto.
Da sam prevec visoka.
Da je moje minimalno znanje kineskih znakova korisno u Japanu.
Da je azijska klincad ljepsa od bijele klincadi.
Da bi uginila radeci u Japanu.
Da su Japanci macani ako se ne trude oko frizure.
Da su Japanke mljac mljac.
Mljac mljac.
Ma super je taj Japan, vjerojatno zato sto pojedu saku rize i dosta im je.
Post je objavljen 14.10.2009. u 17:19 sati.