
Potroila sam silne sate na pogrene osobe
i davala im vie nego to sam trebala
ali svaki moj dodir bio je oslobaanje ratnice u meni
slobodoumne ene koja zna to eli ...
Ne sramim se svoje prolosti ...
Dodirni me prstima samoukog maioniara,
dopusti svojem jeziku da me vlanim tragovima zaara,
ljubi me bez straha,
daj svojim osjeajima slobodnog maha.
Okrenut u ti lea da me ljubi poevi od korijena kose,
da me tvoji pritajeni uzdasi sve do klimaksa nose,
da ti na kraju dam na kapaljci ono to najvie eli,
i za im ve danima udi.
Potrudi se oko mene ljubavi moja,
zna i sam da biti e ispunjena svaka elja tvoja,
da biti e jednakim arom voljen i eljen,
do potpunog zadovoljstva doveden.
Dopusti da te diram gdje druge nisu,
pronai me u maglovite noi obrisu,
i znaj da volim te vie nego ikoga do sada,
nisu to puste rijei; nije to klieja obrada.
A sad ...
elim svoje preostalo vrijeme pokloniti tebi
i dati ti sve to mogu
osloboditi dijete, enu, ratnicu u sebi
do naeg posljednjeg daha ...

Post je objavljen 27.09.2009. u 10:39 sati.