Marketing
Neka druga vremena...
I tako, malo po malo, pribliavamo se poetku... koji je ionako uvijek tu negdje i stvara jaz meu nama. Barem iz moje perspektive. Ti, naravno, to ne razumije... tako da ne znam vrijedi li ovo uope jo jednom izlagati po tko zna koji put i koji je smisao mog ukazivanja na propuste i pogreke. Moja prvobitna misao i namjera ovog mjesta bila je usmjerena na to da ti jednog dana, kada doemo do toke sa koje se vie nikamo ne moe, na ovaj nain jo jednom pokuam prikazati sve iz moje perspektive. I pojasniti moje reakcije na tvoje akcije. Sada, ne samo da polako shvaam da to ne bi imalo smisla, jednako kao to ga nema ni u ovom trenutku bez tvoje suradnje, ve bi to bio direktan naputak za tvoju budunost... Jer ne vjerujem da e se nakon mene izolirati iz vanjskog svijeta i ostati sam, kao to govori....I zato bi onda neka druga uivala u plodovima moje muke i ostala uskraena za tako predivan osjeaj ljubomore, zapostavljenosti, manje vrijednosti i svega kroz to sam ja prolazila...
Znam da misli kako su svi ti moji osjeaji i doivljavanja same sebe neutemeljeni, znam da misli da za njih nemam razloga, ali nisi u mojoj koi pa ne moe ni razumjeti.
Ne moe razumjeti zato se stalno u mislima vraam tvojim priama o predivnim trenucima s osobama koje to, pokazalo se na kraju, nisu ni zasluile, ne moe razumjeti zato se uvrijedim kad kae kako zbog njih nisi imao vremena za svoje hobije i sve ono to te zanima, jer one bi prigovarale.?!?.. Moji prigovore oito ne doivljava... I nakon svega toga oekuje da budem vesela i nasmijeena, ljubazna i njena, da ne prigovaram, da budem blaga. Ne znam se pretvarati i nisam glumica kao to su one bile i nisam s tobom sve zapoela samo s jednim ciljem, kao to su to one inile, i ne elim priati jedno, raditi drugo, a misliti tree. Moda u, kada doem u njihove godine, i ja znati, kao i one, motati oko malo prsta mlae drijepce, iako mi to nikada ne moe priinjavati zadovoljstvo bez iskrenih osjeaja. Ali, iako me priroda nije obdarila pravom bojom kose i odreenih proporcija za kojima bi uzdisao veinski dio mukog svijeta, opstala sam uz tebe due nego to su opstale one koje su od samog poetka znale da e te odbaciti kada te se zasite. Za razliku od njih, ja te se ne mogu ni zasititi. Jer te niti nemam dovoljno. Kraj mene se tvoje oi sklapaju od umora, kraj mene se opusti, jer zna da sam tu i da neu pobjei.. kad ve do sada nisam... Kraj mene moe proi tvoj crni humor, ponekad ak mislim da uiva u mojoj ljutnji, a esto se pitam to bi bilo da si se tako usudio govoriti "njima". Samo... s njima nisi imao vremena za razgovore, nije bilo previe prostora izmeu poljubaca. Bilo je preopasno kvariti atmosferu s nedolinim komentarima i priama, za razliku od trenutaka sa mnom. Nai trenuci ne prolaze uz poljupce i milovanja, nai trenuci nisu puni njenosti i slatkih rijei, nai trenuci prolaze uz rasprave... Nae noi u ove dvije (i kusur) godine nikada nisu prolazile u zajednikom doekivanju jutra, uvijek nad glavom visi taj prokleti sat koji nemilosrdno odbrojava minute, uvijek bjeimo jedno od drugog kao da se krademo... Jer, kako kae, sad su druga i tea vremena.
I kakvo to prokletstvo mene prati u ivotu kada za mene uvijek vrijede neka druga vremena i neka druga pravila. Za mene, nakon tvojih unitenih osjeaja, nema slatkih rijei i lijepih poruka... To si inio nekada. Za mene nije ostalo nita...Za mene nema ni vremena...
I sad bih ja trebala biti ta koja e zanemariti prolost, sad bih ja ovako viestruko slomljena svojim trnovitim ivotom, trebala biti nasmijana...
Post je objavljen 13.09.2009. u 21:58 sati.