Gledam u ovaj datum na poetku teksta i shvaam da se nikad neu moi naviknuti na prolaznost. Sve prolazi. A osjeaji... Nita se ne mijenja i ne prolazi brzo poput njih. Tri dana za redom opijanja... Vinom, dimom, pjesmama i osjeajima. Poljupcima, poudnim dodirima i pogledima punim enje. Dan odmora. pa opet sve iznova. Tijelo ne moe, tijelo se buni. Ali mu ne dam, nema odustajanja. Svijet je ljudoder, ja sam mu najfinija hrana. Ba zbog toga se ne dam tako lako. Odjebi svijete, TI nisi moj. Nai u drugog, uvijek naem.
