Marketing
Kad smo kod Familije...
Uvijek kad ponovno odem u posjet baki i njezinoj kui na moru, povratim se zapljusnuta novim morem sjebanih osjeaja.
Baka ne ivi u toj kui na moru, i ne potjee iz tog mjesta na moru. Baka je Slavonka koja se udala za didu - koji je s mora. Navodno je bio krasan ovjek, pa je vjerojatno ba iz tog razloga nestao iz svaijeg ivota kad je mama imala samo 3 godine, a baka, mama joj, 29. Da se razumijemo, nije pobjegao, nego poginuo u saobraajnoj nesrei. Zabivi se motorom pod kamion. Da nije bila '49., i da stanje u zemlji i na svijetu nije bilo kakvo je bilo, vjerojatno bi jo uvijek bio iv.
Ostade baka sama, s malim djetetom, i vlastitom majkom, domaicom, takoer Slavonkom, u nepoznatom gradu, u nepoznatoj familiji. A ta fina Familija nagovori je da se ostavi velikog stana u kojem su svi zajedno ivjeli, i neka doe ivjeti s njom, Familijom. to se ubrzo pretvorilo u neki polurobovlasniki status jer vie nije bilo dide da ih brani od fine Familije.
I ostade sama slijedeih...evo tee sad 58. godina. Ne zna se zato jer oduvijek fenomenalno izgleda a i najvea je koketa od svih nas...S obzirom da nemam minimalni statistiki uzorak za obradu to e re' imam dvije bake, a jednu ivu, za komparaciju, ne znam suditi osim prema onome to mi je dano...ali ta 58-godinja samoa s dodanim genima kakvi jesu, iznjedrilo je neto sa im se nije lako nositi.
Moglo bi se rei da je imala velikog utjecaja na sve nas dodane lanove familije jer od Familije ostade samo predivna teta (sestra krasnog dide) koja pobjee od njih k'o od vraga u Brazil jo u svojoj nejakoj 17-toj, s pravom, i mudro. ivi je dokaz da se u svojim kasnim sedamdesetima moe biti i te kako divno i poeljno drutvo za bilo koju mlau generaciju, pa i za mene. I jo je familija, to u meni izaziva nevien ponos. Ali ona je tamo, a ja svoju imam ovdje.
I tako je Baka, izvlatena od Familije totalno i zaista sasvim nepravedno, naicala starog djeda da joj proda (!) neki kamenjar-kokoinjac na kraju sela, digla kredit i napravila kuicu. Kamenjar-kokoinjac sad je vrt prepun biljaka i cvijea, nije vie na kraj sela nego u centru, a kuica dobiva nove lijepe obrise otkad smo mama i ja krenule u preureenje. Dosad je to bio svima dobro poznat stil ureenja - to je za bacit' se ne baci nego se tamo nabaci...ljak.
Ali u fenomenu "krama-za-bacit-se-ne-baci-nego-se-nabaci-u-kuu-na-moru" ima neka nadnaravna dimenzija, dodana vrijednost koju samo Baka vidi. Rezultat ega jest da nitko ne smije do, vidjet i bit u toj krami osim nas, familije. A i mi smo dobrodoli samo krae vrijeme a onda joj krenemo svi skupa i na jetra, al prije bi pregrizla neto (al' sigurno ne dotinu kramu, svaka krama treba dose' svoju prirodnu starost od 500 godina netaknuta) nego da to prizna, pa trpi. Zbog Sela.
I ne smije nitko nikad zaboraviti, da je "ona sve ovo sa svoje dvije ruke napravila" (pa zbilja svaka ast), al' kad nosi to na nosu cijeli ivot rado bi joj odvratio neka uzme sve to sa svoje dvije ruke i gurne si, u isto svoje, mrano jedno mjesto, pa da ne mora to vie sluat'.
I u toj krami, pardon, kui, ona, od kad je u mirovini, svake godine ni makac od lipnja pa skoro do listopada.
A mi svi skupa, u raznim kombinacijama kroz godine, nikad nismo smjeli biti sami u toj krami. Moemo mi do', kako ne, dapae poeljno je zbog Sela...al' e ona hodat' danima za nama i zatvarat' vrata jer je propuh, gasit' bojler jer se troi struja, opominjat nas da ne stajemo na pragove (!), jebat' nas to nismo pospremili stvari za sobom, padat' u nesvijest od ina pranja nogu u kupaonskom lavabou (a to, nije ba elegantno ni lijepo, al' kad si lijen i na godinjem svata ti padne na pamet :), opominjat' jo dan danas moju mamu koja je prela ezdesetu da previe pije kad si drugi put natoi vina iza ruka...al' je pritom sasvim normalno svaki put grijat' vodu za oprat' se u loncu na plinu, sjedit' u mraku da se ne troi struja, vrt od 200 kvadrata zalijevat' s pol' litre vode i pritom konstatirat' kako se ne moe po ljeti trava odrat' zelenom, sumanuto trat' i upat' osigurae svaki put kad se na nebu ukae prijetea formacija od dva oblaka...ima toga jo, al' neke je detalje ipak bolje preutjeti. A tko zna, dok doem do kraja teksta, moda i zaboravim da sam u poetku htjela biti relativno fina glede svega. Ve vidim kako mi se tlak die, a udaljena sam od nje 200 kilometara.
I moe ona mrtva hladna sluati kako se druge familije dogovaraju tko je kad i koliko na moru, pa se izmjenjuju, braa, sestre, tate i mame...ali toga kod nas nema. To je, to je, to je - nezamislivo. Neizrecivo. Nepostojee. Blasfemija.
Ja sam u svojim mlaim danima uspjela naicat' dva puta da ode na tjedan dana ne bi li ja bila sama s drutvom tamo. To je iziskalo takav krv, znoj i suze to prije a to poslije navedenih evenata, da sam ubrzo odustala od ideje.
I isto tako ubrzo dola na novu, jo bolju - ma jebi se ti i tvoja kua i krama u njoj, pa niti ste sveti niti od zlata.
I dogodi se nezamislivi uas - odo ja troit' pare na tuu kramu po ljeti, to vie kilometara izmeu ove i one, to bolje...Taj nezamislivi uas je produetak moje terapije protiv teroriste - sva viavanja, i morska i ina svela sam na minimum, telefoniravanja takoer...moda to sad djeluje okrutno, ali ja znam da moj mir nema cijene. I sad je brukam pred Selom, ne moe se hvalit kako joj je unuka dola na godinji, sve se neto izvrdava, skree temu....
Moja mama, a ipak je Baka njezina mama, ne moe pribje takvom nainu ponaanja jerbo su najintimnija familija, a moja je mama fina i dobra enska (povukla je na onu tetu iz Brazila, ili na tatu, valjda), pa je negdje u djetinjstvu iznala jednako djelotvornu terapiju...prestala je sluati. A dobro, nekad se ne skoncentrira pa je ova ipak uspije iznervirat'. esto mi se stvaarno ini da je to i jedini cilj - di' nekom (od familije) ivac, to jae, u to kraem vremenskom periodu, i onda glumiti savreno nevino jagnjece koje svi napadaju i koje nikad ne smije nita rei. U zadnje vrijeme ima dijagnozu visokog tlaka i lagane angine pectoris (a evo 87-ma na pragu), pa nas s tim dodatno...kao npr. "nemoj me nervirati, boljet' e me u prsima...". Odmah nakon izvali neto prestrano, mama poizi po 26865. put, a ona kae - "Pa potrpi se malo..." Jasno je da se mi trebamo potrpit', a ona se ni dan danas niti moe niti eli potrpit' i ne progovorit' zlobno na lakat ba svaki put.
Mi potomci i pripadajui nam isprdci (itaj bivi muevi, deki, prijatelji i prijateljice) smo svi skupa jedna hrpa nesposobnih govana jer nitko od nas nije Doktor ili barem Advokat, ili barem dovraga neki Direktor s im bi se moglo dobro preseravat pred Selom. A preseravat se i glumit ultrafinu Milostivu se jako volimo, iako nemamo ba nikakvih osnova za to...jerbo hodamo ve 40 godina u dve iste haljine na plau, s istim 40 godina starim naoalama i cekerom, a zavrili smo Viu trgovaku, i bili ef raunovodstva svojedobno. to je za nju vjerojatno osnova da si bude Milostiva, al' da samo ja TO, ef raunovodstva, ne bi se pikalo. A da je kojim sluajem i kupila novu haljinu za plau, svejedno ne bi u njoj ila napolje, da se ne koda. Bontonom kao rijei i pojmom sluimo se da bi drugima vadili mast, a ne da bi ga sami slijedili.
Iz nekog suludog razloga se na madrac od kreveta prvo stavi neka plahta, onda tek "tep-deka", da se ne koda madrac. Onda se na tep-deku stavi jo jedna plahta, da se ne koda tep-deka. Oooonda tek ide gore plahta na koju smije metnut' svoju guzicu, dok spava. Al' jao si ga tebi ako ne spava, a plahta se lufta. Mora gore sloit' gornju plahtu i deku na specijalan nain, a na sve to skupa "koper-deku", da se ne koda. Nemamo lutke za na krevet, valjda jer je to skupo, al' da je imamo, i ona bi obavezno morala u dekoraciju. Ne d'o ti bog ako si dijete da skae po madracu jer se madrac koda. A madraci isto imaju jedno 300 godina i bili su ve na pranju, eljanju i repariranju vie puta, pa se zaista ne bih ni udila da je opasno po ivot skakat po njima. Ali avaj, ne brine nju nevin djeji ivot, nego madrac koji mora bit prepariran jo bar slijedeih 200, ak i ako to bude iziskivalo da svi skupa spavamo na podu u upi. Da se ne koda.
Ili recimo, imamo u kui i oko kue ukupno 4 stola. A nije velika kua, zbilja nije.
I onda jedan stol, u kuhinji, slui za jelo. Na njem ima bar 3 plastina stolnjaka jedan na drugome da jedan drugog tite od tetoina, tj. nas. Zaboravio jadan i sam kako izgleda. Stol.
Drugi stol, u "predsoblju", taj je kao jedai pravi, na njem' isto ima 3 stolnjaka, al' je samo jedan plastini, najdonji. Drugi je platneni, taj zbilja ne znam koga titi i od ega, a trei, najgornji, taj je za Selo, ako se Selo uspije probit kroz mentalne i ine barikade do kue. Na sred njega stoji superiorna atro-kristalna ardinjerica s poklopcem u kojem stoje oni mini ABC keksii najjeftinije vrste, a bolje ih je ne probavat' jer su vjerojatno iz sedamdeset-i-neke.
Za treim stolom, na terasi, zapravo jedemo. Unutra samo kad se vani ba nikako ne moe. A 4. je stol ispod barasa (brajde) na suprotnoj strani dvorita. Tamo nita nikad ne radimo. Baras je osobni Bakin nezaivjeli projekt. Baras je prejadan jer se nema pojma o lozi, iako se glumata da se sve zna o svemu. Mi smo toliko glupe da ni vrt ne znamo zaliti. Svaka se biljka zalijeva na svoj nain. Po listu, po korijenu, 2 deci vode, 2 i pol...ali od cijele filozofije zalijevanje se svodi na prtanje dvije kapi vode "zgora" po liu, na najjai mlaz tako da se lie jo fino izmlati i izmui pritom, a voda esto ni ne doe do zemlje. I ultra se pazi da ni jedna kap ne padne u travu koja prekriva veinu dvorita jer je skupo zalijevati travu. Ako naglas pred njom prepriamo opisani postupak, svaa je neminovna, a mi smo bezobrazni nezahvalnici.
Mi smo rastrona stoka koja napuni friider koji je dotad sadravao 1 Margo i 3 (!!!) poluistisnute tube koncentrata rajice (obavezno provjeriti datum prije uporabe). Od ega ta ena ivi, da mi je znat!!! Medicinski fenomen, od zraka valjda...ipak, togod stavili pred nju na stol, smae cijeli tanjur i ako ostane jo uzme i pojede sve da se ne baci, a svjetski je prvak u struganju lonaca i tanjura da se sluajno ni jedan komadiak hrane ne domogne smea ili sudopera. I pritom vie kako je sve prefino kao u hotelu s pet zvijezdica, svaki obrok, svaki dan. Pa normalno kad inae nita ni ne jede. Znalo joj je biti i zlo od prejedanja. I, nikako ne zaboraviti napomenuti da je to sve sigurno bilo jaaako skupo i da ona sebi nikad to ne bi priutila (not to forget: mi smo rastrona stoka).
Ona je tip osobe koja ujutro moe iz alice popit kavu, a nakon toga u tu istu alicu nalit kokakole (koju sam kupila ja, a zadnji put ju je pila prole godine kad sam ju isto kupila ja) i mrtva hladna to popit', da ne bi sluajno zaprljala jo i au. Neki dan je zgroeno konstatirala da je, zamisli molim te, morala stavit' deterdenta na perilek da bi oprala ae, toliko su masne bile!!!
Ona e s tobom priat' sat vremena na telefon ako si ti zvao, a dvije i pol minute ako je zvala ona. Od tih sat vremena 55 minuta e prepriavat' kao sapunicu turbo zanimljiv ivot familije njezine prijateljice. Zato to je mu njezine prijateljice bio Sudac, ker je Stomatolog, a unuk Doktor...znam sve o toj familiji, a uope me ne zanima. Zapravo mi je malo i neugodno kad ih vidim na cesti. A mi smo obini nesposobnjakovii nevrijedni panje i teme razgovora, promaeni sluajevi.
...
-------------
Zato Familija, a ne Obitelj? Zato to je Familija meni neka polu-strana rije, dovoljno prijetvorna da bi bolje opisala posprdnost s kojom gledam na sve minule i jo tekue dogaaje. Obitelj je neto to u uvati za nekad, no kako mi se ini, prije e biti nikad.
Prethodni je post na mene djelovao vrlo katarzino. Je, neugoda je priznat' da ti je obitelj (no dobro, dio) koma. Ali kad prizna, nekako se proisti. Ostavi i dio osjeaja u prii, pa malo istije glave hodi dalje. Tako je pala i nova. Ma nee ih biti vie, malo je ljudi na svijetu s manjom familijom.
Jesam li nezahvalna? to bi rekli ljudi, "Bog ti je dal'", a ti tako....ima ljudi koji nemaju nigdje nikoga. Istina. Ali i sve ovo to sam napisala, a i to je kap u moru, takoer je istina. Nije to nezahvalnost, to su injenice.
I tek sam nedavno poela uviati koliko su MENE, unato tome to to uope ne elim, sve te stvari odredile i programirale, i od mene napravile iskompleksiranog kripla koji oajniki pokuava uhvatit' granicu jedinom rukom koja jo viri iz gutajueg ivog pijeska. ZNAM da je mogue promijeniti se. ZNAM i da nije fer izvlaiti se na druge. Kriviti druge za svoje greke. I opet, ne krivim nikoga. To su injenice. To nije moj kraj. To je moj poetak.
Post je objavljen 04.08.2009. u 13:58 sati.